Endokrinološki laboratorij
Naslovnica Sadržaj weba Korisne web adrese
Google
O laboratoriju
O pretragama u laboratoriju
Osnovni endokrini sustavi u čovjeka
Organizacija laboratorija
Kontakt s laboratorijem

 

O pretragama u Laboratoriju

Adrenokortikotropni hormon
Aldosteron
Alergeni
Alfafetoprotein
Androstendion
Anti-Müllerov hormon
Antitijela na hormon rasta
Antitijela na inzulin
Antitijela na tireoidnu peroksidazu

Katekolamini
Kolesterol
Kortizol
Kombinirani ultrazvučno-biokemijski probir sindroma Down i Edwards (10.-14.tjedan trudnoće)
 

C-peptid

Lamotrigin
Lutropin i folitropin

Dehidroepiandrosteron-sulfat
Dvostruki biokemijski test probira ("Double-test")
Dopamin

Mijeloperoksidaza
Mikroalbumini

Eozinofil-kationski protein
Estradiol 

Parathormon
Progesteron
17-hidroksi-progesteron
Prolaktin
PAPP-A

Folitropin

Renin

Globulin-nosač spolnih hormona

Serotonin

Hemoglobin A1C
5-Hidroksi-indol octena kiselina
Hormon rasta
Humani korionski gonadotropin (ukupni + ß)
Humani korionski gonadotropin (slobodna ß)

Testosteron
Tireotropni hormon
Tiroksin i trijodtironin
Triptaze

IGF-vezivni protein-3
Imunoglobulin E
Inhibin B
Interleukini

Inzulin
Inzulinu-sličan čimbenik rasta-I

Vanilil-mandelična kiselina

 


ADRENOKORTIKOTROPNI HORMON (ACTH)

Adrenokortikotropni hormon (ACTH) sintetizira se u prednjem režnju hipofize. Djeluje kao tropni hormon na koru nadbubrežnih žlijezda, gdje prvenstveno stimulira sintezu i sekreciju glukokortikoida te, manjim dijelom, na sintezu mineralokortikoida i androgena. Lučenje ACTH stimulirano je hipotalamičkim kortikotropin stimulirajućim hormonom (CRF, engl. "corticotropin releasing hormone"). Lučenje CRF-a je najjače ujutro pa su i koncentracije ACTH u krvi najviše između 7-8 sati. Nadalje, lučenje CRF-a i ACTH podložno je raznim stresnim faktorima. Stresom aktivirani CRF djeluje na brzo oslobađanje kortizola (antistresni hormon). Inhibitori lučenja CRF-a (npr. glukokortikoidi) djeluju tzv. mehanizmom povratne sprege, regulirajući tako i oslobađanje ACTH iz adenohipofize.
Određivanje koncentracije ACTH od posebne je važnosti u dijagnostici bolesti vezanih uz poremećenu sekreciju kortizola. Nadalje, testovi stimulacije ili supresije sekrecije ACTH korisni su u diferencijalnoj dijagnostici poremećaja osi hipotalamus-adenohipofiza-kora nadbubrežne žlijezde. Osnovne idikacije za određivanje koncentracije ACTH su:
• Primarna adrenalna insuficijencija uvijek je praćena visokom koncentracijom ACTH (Addisonova bolest)
• Sekundarna adrenalna insuficijencija (panhipopituitarizam, terapija kortikosteroidima) praćena je niskim koncentracijama ACTH
• Diferencijalna dijagnostika Cushingovog sindroma (hiperkorticizam); koncentracija ACTH je iznad referentnog intervala, što uzrokuje idiopatsku adrenalnu hiperplaziju ili Cushingovu bolest
• Sumnja na tumor hipofize ili tumor s ektopičnim lučenjem ACTH (paraneoplastični hiperkorticizam); očituje se u poremećenom dnevnom ritmu lučenja hormona
• Dijagnostika adenoma kore nadbubrežne žlijezde (uz povećano lučenje kortizola koncentracije ACTH su snižene)

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


ALDOSTERON

A
ldosteron se sintetizira u kori nadbubrežnih žlijezda i najsnažniji je mineralokortikoid. Ciljni organ je bubreg, tj. distalni tubuli i sabirni kanali (djeluje na retenciju vode, reapsorpciju natrija i klorida, izlučivanje kalija i hidroksilnih iona). Sekrecija aldosterona je prvenstveno regulirana u okviru sustava renin-angiotenzin-aldosteron (RAA)


ALERGENI (specifični IgE - RAST)

Dokazuje se prisutnost antitijela u krvi bolesnika na pojedine inhalacione i nutritivne alergene i to pojedinačno i u skupinama (grupni). Najčešće se određuju slijedeći specifični alergeni:

Respiratorni Nutritivni Ostali
• Breza • Protein kravljeg mlijeka • Inzulin
• Rđobrada • Bjelanjak jajeta • Penicilin-G
• Grinje iz kućne prašine • Gluten • Penicilin-V
• Platana • Pšenica • Pčela
• Livadna vlasnjača • Riba • Osa
• Crna plijesan Kikiriki • Stršljen
• Guščje pero Kakao • Ascaris
Dlaka psa Jagoda • Komarac
Dlaka mačke • Naranča • Pamuk
• Crni pelin • Mandarina Amoksicilin
Ambrozija • Pileće meso  
• Bor • Svinjsko meso  
• Akacija • Goveđe meso  
• Trputac • Pileće meso  
• Ljulj utrinac Soja  
Livadna vlasulja • Riža  
Dlake (mačka,pas,konj,govedo) • Nutritivni grupno (mlijeko, riba,soja,kikiriki,pšenica)  
Drveće (joha,breza,lijeska,
hrast,platana)
Žitarice (pšenica,zob,
kukuruz,sezam)
 
• Trave (riđobrada,vlasnjača,
mačica,ljulj,vlasulja)
Oraščići (kikiriki,badem, lješnjak,kokos,brazil-oraščić)  
Korovi (ambrozija,trputac,
pelin,artemizija)
Voće grupno (lubenica, kivi,banana,grejp)  
  Povrće grupno (rajčica,
paprika,špinat,zelje)
 

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


ALFAFETOPROTEIN (AFP)

Sintetizira se u fetalnoj jetri i žumanjčanoj vreći tijekom pretporođajnog razdoblja. U odraslih se odvija minimalna sinteza u jetri.
Određuje se u svrhu:
Onkološke kontrole kod hepato-celularnog karcinoma, karcinoma testisa ili jajnika te diferencijalne dijagnostike metastaziranih procesa u probavnom sustavu
Prenatalnog biokemijskog probira trisomije 21, trisomije 18 i oštećenja neuralne cijevi u krvi trudnice tijekom 2. tromjesečja (15. do 21. gestacijskog tjedna)



ANDROSTENDION (A4)

Prekursor u sintezi testosterona; sinteza se odvija u spolnim i nadbubrežnim žlijezdama muškarca i žene. Androgena aktivnost se procjenjuje na manje od 20% one od testosterona, a afinitet vezivanja za globulinski nosač spolnih hormona (vidi: SHBG) je znatno slabiji nego testosterona, odnosno estradiola.
Određuje se u svrhu:
• Kontrole sinteze androgenih hormona; u odraslih muškaraca jedan je od pokazatelja aktivnosti testikularne steriodogeneze, a u žena se ujednačeno sintetizira u jajnicima i kori nadbubrežnih žlijezda
• Dijagnoze i praćenja liječenja hiperandrogenemije i/ili hirzutizma u žena
• Dijagnostike sindroma policističnih jajnika (PCO) u žena; koncentracije u serumu su umjereno do znatno povećan

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


ANTI-MÜLLEROV HORMON

Rezerva jajnih stanica u jajnicima žene i njihova kvaliteta smanjuje se tijekom reproduktivne dobi. Do puberteta, u jajnicima zdravih djevojčica prisutno je 300.000 – 500.000 tzv. "primordijalnih folikula" – jajašaca s ovojnicom granuloznih stanica. Nakon puberteta, dio njih će prijeći preobrazbu u stadij tzv. "primarnih folikula" u kojima se mogu razviti zrele jajne stanice.
Na početku menstruacijskog ciklusa, pod djelovanjem folikulostimulirajućeg hormona hipofize (FSH), u jajnicima se izdvaja nekoliko primarnih folikula i prelazi u stadij "preantralnih", odnosno "antralnih folikula". Najčešće 1-2 od njih postaje vodećim folikulom koji ulazi u proces ovulacije, zahvaljujući djelovanju lutropina iz hipofize (LH). Ovaj se ciklus mjesečno ponavlja sve dok se ne iscrpi rezerva primordijalnih folikula u jajnicima, kada nastupa menopauza. Anti-Müllerov hormon (AMH) proizvode granulozne stanice preantralnih i malih antralnih folikula. Njegove koncentracije u krvi odražavaju rezervu prisutnih folikula u jajnicima.

 

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


ANTITIJELA NA HORMON RASTA (At-HR)

S
tvaraju se u djece koja su tijekom liječenja na terapiji hormonom rasta pa mogu djelovati na smanjenje njegovog biološkog učinka.
Određuju se u svrhu:
• Kontrole djelotvornosti terapije preparatima hormona rasta

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


ANTITIJELA NA INZULIN I/ILI STANICE GUŠTERAČE

Šećerna bolest tip I uzrokovana je kroničnim autoimunim procesima koji izravno oštećuju beta-stanice otočića, pri čemu se u krv oslobađaju auto-antigeni. Karakteristično je za antitijela da se mogu dokazati već u pretkliničkom obliku šećerne bolesti.
Antitijela na inzulin
Ova antitijela mogu biti endogena (auto-antitijela) ili se pojavljuju u bolesnika sa šećernom bolesti nakon dugotrajnog liječenja inzulinom. Prisutnost antitijela, osim što oslabljuje djelotvornost inzulina, može interferirati s antitijelima u radioimunokemijskim reakcijama, tijekom određivanja koncentracije inzulina.
Određuju se u svrhu kontrole terapijskog učinka inzulina.
Antitijela na dekarboksilazu glutaminske kiseline (GAD, engl. "glutamic acid decarboxylase")
Antitijela su na enzim stanica gušterače, a određuju se u ispitanika koji pripadaju rizičnoj skupini za razvoj šećerne bolesti (npr. u krvnih srodnika dijabetičara). Mogu ukazati na poremećaj i sedam godina prije kliničkih znakova bolesti. Također su korisna za razlikovanje šećerne bolesti tip I, od tipa II (javlja se u odrasloj dobi).
Antitijela na tirozin-fosfatazu (IA-2)
Ova se antitijela javljaju u bolesnika sa šećernom bolesti tip I, a njihova prisutnost ukazuje na teško oštećenje beta-stanica otočića; tirozin-fosfataza je stanični enzim.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


ANTITIJELA NA TIREOIDNU PEROKSIDAZU - TPO

Enzim tireoidna peroksidaza je vezan za mikrosomalnu frakciju u stanicama štitnjače pa se određivanjem mikrosomalnih antitijela zapravo dokazuju i antitijela na ovaj specifični enzim. Pojavljuju se u slučajevima autoimunog tiroiditisa (npr. Hashimoto tiroiditis). Pozitivna antitijela TPO mogu se ponekad naći i u zdravih osoba, osobito u starijoj populaciji (češće u žena), u nekim neimunološki uvjetovanim bolestima štitnjače ili u autoimunim bolestima drugih organa ili organskih sustava (Addisonova bolest, perniciozna anemija, šećerna bolest tip I).

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


C–PEPTID

C-peptid nastaje u ekvimolarnom omjeru s inzulinom iz inaktivnog proinzulina. Njegove su koncentracije u krvi više od inzulina zbog duljeg poluživota. Mjerenje koncentracije u 24-satnoj mokraći pouzdan je pokazatelj ukupne količine dnevno proizvedenog inzulina. Koncentracije u serumu (plazmi) određuju se ujutro, natašte i u testu opterećenja glukozom (oralni test tolerancije glukoze, OGTT).
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike i kontrole šećerne bolesti tip I (ovisna o inzulinu)
• Diferencijalne dijagnostike šećerne bolesti tip II (nije ovisna o inzulinu)
• Diferencijalne dijagnostike inzulinoma
• Procjena ishoda trudnoće u trudnica sa šećernom bolesti

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


DEHIDROEPIANDROSTERON-SULFAT (DHEA-S)

Sinteza DHEA-S se gotovo isključivo odvija u kori nadbubrežnih žlijezda u muškarca i žene, nadalje, tijekom trudnoće u posteljici, a u muškaraca se dijelom sintetizira i u testisima. DHEA-S je slabije androgene aktivnosti, ali je prekursor u sintezi androstendiona i testosterona.
Određuje se u svrhu:
• Diferencijalne dijagnostike hirzutizma i/ili virilizacije u žena (ovarijske, odnosno adrenalne etiologije). Povećane koncentracije DHEA-S u serumu mogu ukazati na pojačanu sintezu androgenih hormona u kori nadbubrežnih žlijezda.
• Dijagnoze i praćenja liječenja bolesti sindroma policističnih jajnika (PCO), bolesti kongenitalne adrenalne hiperplazije (KAH) itd. U serumu bolesnika koncentracije su iznad referentnog intervala, obzirom da je ovaj hormon prekursor u sintezi androstediona i testosterona.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


PRENATALNI PROBIR DVOSTRUKIM BIOKEMIJSKIM TESTOM ("Double-test")

Za test je potrebno izvaditi krv između navršenog 14. tjedna do 18. tjedna trudnoće, jer je najveća specifičnost i osjetljivost biokemijskih biljega u tom intervalu. U ovom se slučaju koriste 2 biokemijska biljega: koncentracija alfafetoproteina i slobodne ß-podjedinice korionskog gonadotropina (engl. "free ß-hCG") u serumu trudnice. U okviru ovog testa izračunava statistička vjerojatnost da se rodi dijete sa sindromom Down (trisomija 21 — višak kromosoma na 21-vom paru), sindromom Edwards (trisomija 18 — višak kromosoma na 18-tom paru). Izračunavanje statističke vjerojatnosti provodi se pomoću specijalnog računalnog programa koji podatke o biokemijskim biljezima, u datom tjednu trudnoće, uspoređuje s onima koji se očekuju u normalnoj trudnoći, a potom i u ugroženoj trudnoći. Na osnovi tzv. omjera vjerojatnosti izračunava se statistički rizik pojave bolesti u ispitivanoj trudnoći. U računalnoj obradi se također koriste podaci o preciznoj ultrazvučnoj procjeni gestacije te neki klinički podaci o trudnici i njenim ranijim trudnoćama. Rezultat ovog testa ne predstavlja konačnu dijagnozu, već vjerojatnost pojavljivanja bolesti u čeda te se primjenjuje u okviru cjelokupne prenatalne skrbi. Na osnovi preporučenih graničnih vrijednosti (omjera), testom je moguće otkriti 65-70% trudnoća ugroženih sindromom Down, 50-60% trudnoća sa sindromom Edwards, odnosno, 85-100% slučajeva otvorenih oštećenja neuralne cijevi (i prednje trbušne stjenke). Za test je obavezan informirani pristanak trudnice.

Obrazac za "Double-test"

Granične vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


KOMBINIRANI ULTRAZVUČNO-BIOKEMIJSKI PROBIR SINDROMA DOWN I EDWARDS U PRVOM TROMJESEČJU TRUDNOĆE


Test se primjenjuje nakon 10. tjedna, a prije navršenog 14. tjedna trudnoće. Uobičajeno je da se trudnice upućuju na prvi detaljni ultrazvučni pregled između 10. i 13. tjedna trudnoće radi provjere ranih pokazatelja fetalnog razvoja i procjene tzv. ultrazvučnih biljega za određene genetske bolesti. Jedan od najranijih biljega kromosomopatija je debljina sloja tekućine na vratnoj regiji ploda ("nuhalni nabor" ili "nuhalno zadebljanje", "Nuchal Translucency" - NT). Tijekom normalnog razvoja ploda, prema kraju prvog tromjesečja, debljina tog sloja minimalno se povećava (do 2.0 mm). No, dokazano da je povećanje ovog sloja tekućine iznad 3 mm povezano s povećanim rizikom za neke kromosomski uvjetovane bolesti ploda. Pored toga, u krvi trudnice u tom se periodu mogu izmjeriti karakteristične promjene koncentracija biokemijskih biljega: trudničkog plazmatskog proteina-A (engl. "Pregnancy Associated Plasma Protein-A", PAPP-A) i slobodne ß-podjedinice humanog korionskog gonadotropina (engl. "free ß-hCG"). Oba su biokemijska biljega normalni proizvodi posteljice, a također je poznato kolike su njihove prosječne koncentracije u normalnoj trudnoći tijekom prvog tromjesečja. Međutim, u većini trudnoća sa sindromom Down koncentracija slobodnog ß-hCG u majčinom serumu je povećana, a koncentracija PAPP-A snižena u odnosu na neugrožene trudnoće. Nadalje, u većem broju trudnoća ugroženih sindromom Edwards koncentracije mjerenih biokemijskih biljega u majčinoj krvi značajno su niže nego u normalnim trudnoćama. Naravno, ovakve karakteristične promjene biokemijskih biljega, kao i povećanje nuhalnog zadebljanja, ne mogu se uzeti kao dokaz prisutnosti bolesnog ploda. Riječ je o probiru, u kojem je pomoću ultrazvučnih i biokemijskih biljega, u kombinaciji s dobnim (starosnim) rizikom, moguće izračunati statističku vjerojatnost da li određena trudnica pripada tzv. populaciji povećanog rizika za pojavljivanje sindroma Down ili Edwards. Ovakvim je testom probira moguće otkriti do 90% trudnoća sa sindromom Down, uz 3-5% tzv. lažno-pozitivnih nalaza te oko 85% trudnoća sa sindromom Edwards, uz 1-2% lažno-pozitivnih nalaza. Valja napomenuti da je optimalni interval za kombinirani probir je od 11.-13. tjedna gestacije, zbog najbolje osjetljivosti i specifičnosti biljega koji se prate u testu. Za test je obavezan informirani pristanak trudnice.

Obrazac za kombinirani probir
Informirani pristanak

Pročitajte više o značenju testa>>

Povratak na vrh


TRUDNIČKI PLAZMATSKI PROTEIN-A (PAPP-A, "Pregnancy Associated Plasma Protein-A")

Sinteza se odvija u stanicama posteljice (sinciciotrofoblastima) i najraniji je od danas poznatih biokemijskih biljega za kromosomopatije u ploda; u majčinoj krvi mjerljive su koncentracije od 8. tjedna trudnoće. Koncentracije se u povećavaju do kraja trudnoće, ali su njihove karakteristične promjene, povezane s fetalnom kromosomopatijom, vidljive samo prije navršenog 14. gestacijskog tjedna. Značajno su snižene u trudnoćama sa sindomom Down i sindromom Edwards, a optimalni period za analizu ovog serumskog biljega (zajedno sa slobodnom ß-podjedinicom humanog korionskog gonadotropina) je od 10. do 13. tjedna. Zajedno s ultrazvučnim biljegom, debljinom nuhalnog nabora - NT, oba se biokemijska biljega koriste u ranom kombiniranom ultrazvučno-biokemijskom probiru kromosomopatija u ploda.


 

Povratak na vrh


EOZINOFIL-KATIONSKI PROTEIN (ECP)

Povišene vrijednosti u serumu proporcionalne su jačini alergijske upale. Koncentracije u serumu dokazuju učinkovitu dozu lijeka, odnosno uspješnost provedene terapije. Kontinuiranim praćenjem koncentracija ECP smanjuje se rizik od ozbiljnijeg napada astme nakon izloženosti alergenima

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


17ß-ESTRADIOL (E2)

Najvažniji estrogen; glavni dio se sintetizira u foliklu tijekom sazrijevanja pod utjecajem FSH. Nagli porast u sredini ciklusa dovodi do pozitivne povratne sprege s gonadotropnom aktivnošću prednjeg režnja hipofize, indukcije LH i ovulacije. U drugom dijelu ciklusa estradiol se sintetizira u žutom tijelu, što se odražava na porast koncentracije u cirkulaciji do sredine luteinske faze. Stoga, interpretacija nalaza koncentracije estrogena treba biti u odnosu na razdoblje menstrualnog ciklusa (detaljnije o tome) u kojem je uzet uzorak krvi.
Određuje se u svrhu:
• Dokazivanja spontane ili inducirane ovulacije (porast koncentracija u sredini ciklusa)
• Ispitivanja funkcije jajnika (amenoreja, oligomenoreja). Snižene koncentracije estradiola ukazuju na hipofunkciju jajnika.
• Ispitivanja neplodnosti u žena (anovulatorni menstrualni ciklusi)
• Kontrole nastupanja puberteta u djevojčica (prije nastupanja puberteta, koncentracije estradiola su vrlo niske, tj. ispod 36 pmol/L)
• Procjene funkcije jajnika tijekom premenopauze i menopauze

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


FOLITROPIN (FSH): vidi LUTROPIN i FOLITROPIN 


GLOBULIN-NOSAČ SPOLNIH HORMONA (SHBG, engl. "sex-hormone binding globuline")

Sinteza ovog proteina se odvija u jetri, a funkcija mu je da veže i prenosi estradiol i testosteron do ciljnih organa. Prvenstveno se određuje u svrhu kontrole omjera slobodnih (biološki aktivnih) i vezanih spolnih hormona. Snižene koncentracije SHBG u plazmi ili serumu mogu se naći u pretilih osoba (vjerojatno zbog rezistencije na inzulin); povećana sinteza može biti u stanju hipotireoze i pod utjecajem nekih lijekova (npr. antiepileptici).

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


HEMOGLOBIN A1C (Hb A1C)

Mjeri se postotak glikoziliranog hemoglobina u krvi. On je klinički značajan pokazatelj u dugoročnom praćenju pacijenata sa šećernom bolesti, prije svega zbog prevencije rizika i pojave komplikacija bolesti. Glikoziliranost hemoglobina ovisi o prosječnim koncentracijama šećera u krvi. Reakcija glikozilacije je ireverzibilna; poluživot hemoglobina povezan s trajanjem života eritrocita (oko 120 dana). Postotak glikoziliranog hemoglobina tako odražava stanje glikemije kroz prethodnih 8-12 tjedana. Kontrola koncentracije se preporuča dva do četiri puta godišnje. Vrijednosti niže od referentnog intervala su rijetke, a uglavnom se pojavljuju u stanjima povezanim sa skraćenim vijekom eritrocita (hemolitička bolest, perniciozna anemija itd.) te u slučaju znatnijeg udjela fetalnog hemoglobina u krvi (nije reaktivan).

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


5-HIDROKSIINDOLOCTENA KISELINA (5-HIAA)

Metabolički produkt serotonina u mokraći. Određuje se u svrhu dokazivanja karcinoidnog tumora ili karcinoidnog sindroma.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


HORMON RASTA (HR)

Izlučuje se iz prednjeg režnja hipofize (adenohipofiza), a sudjeluje u regulaciji somatskog i skeletnog rasta. Lučenje se odvija pulzirajućim ritmom (varijacije dan/noć), ali i drugi čimbenici mogu utjecati na fiziološke promjene koncentracija (fizička aktivnost, glikemija, ostali hormoni, emocionalni stres idr.). Učinak HR je anabolički: pospješuje sintezu proteina, transport glukoze i stvaranje rezerve glikogena. Koncentracija u serumu (plazmi) određuje se u bazalnim uvjetima (natašte, 7-8 h), u snu (u djece) te u različitim funkcionalnim testovima uz glukagon, inzulin (ITT), L-dopa, TRH, kao i u testu tolerancije glukoze (GTT).
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike usporenog rasta u djece (nanosomija); poremećaj može biti uzrokovan hiposekrecijom HR iz hipofize, ili neosjetljivošću tkiva na djelovanje hormona
• Dijagnostike akromegalije (gigantizma); bolest je uzrokovana tumorom ili adenomom hipofize

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


HUMANI KORIONSKI GONADOTROPIN (ukupni ßhCG = hCG + ß-podjedinica hCG)

Tijekom trudnoće sintetizira se u trofoblastičnim stanicama posteljice (placente). Mjerljive aktivnosti ßhCG mogu se dokazati u serumu već u 4. tjednu iza posljednje mjesečnice. Normalna korionska aktivnost i tijek trudnoće dokazuju se udvostručenjem razine ßhCG u serumu svakih 2-3 dana.
Određuje se u svrhu:
• Rane dijagnostike trudnoće
• Dijagnostike patološke trudnoće (prijeteći rani spontani pobačaj, izvanmaternična trudnoća)
• Dijagnostike tumora (trofoblastični: koriokarcinomi, odnosno netrofoblastični: karcinomi jajnikai dojke)

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


ß-PODJEDINICA HUMANOG KORIONSKOG GONADOTROPINA (Fß-hCG)

Sintetizira se tijekom trudnoće u stanicama posteljice; u ostalim fiziološkim okolnostima ne može se dokazati. Udio ovog fragmenta u serumu je oko 2% od ukupne aktivnosti ßhCG.
Određuje se u svrhu:
• Prenatalnog biokemijskog probira trisomije 21 i trisomije 18 u perifernoj krvi trudnice tijekom prvog (10.-14. tjedan) i drugog tromjesečja trudnoće (14.-18. tjedan).

Dijagnostike i kontrole liječenja tumora ovarijskog ili testikularnog porijekla

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


IGF-VEZIVNI PROTEIN-3 (IGF-BP3, engl. "insulin-like growth factor binding protein 3")

Najvećim dijelom se sintetizira u jetri, ali i u ostalim tkivima u kojima se odvija sinteza IGF-I. Postoji više proteinskih nosača za čimbenike rasta, ali je kvantitativni udio IGF-BP3 u serumu najveći. Koncentracije su proporcionalne koncentracijama IGF-I. Obzirom da su varijacije u serumu manje podložne dodatnim utjecajima (npr. prehrambene navike) nego kod IGF-I, koristi se kao pouzdan dijagnostički parametar u procjeni poremećaja rasta u djece.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


IMUNOGLOBULIN E (IgE)

- RIST je test kojim određuje ukupna koncentracija IgE u serumu.
Najčešće se određuje u narednim slučajevima:
• Atopijske alergije
• Parazitne infekcije
• Imuno-deficijencije
Wiskot – Aldrichovog sindroma
• Aspergiloze
• IgE mijeloma

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh

INHIBIN B

Sinteza inhibina B se odvija u granuloznim stanicama jajnika. Njihova kvantiteta i kvaliteta se tijekom reproduktivne dobi smanjuje, što ima za posljedicu postupno slabljenje sinteze inhibina B i opadanje koncentracija u serumu. Manjak inhibina B smanjuje sposobnost inhibicije lučenja folikulo-stimulirajućeg hormona (FSH) iz hipofize što dovodi do preuranjenog porasta FSH prema kraju ciklusa. Time se skraćuje luteinska faza (dio ciklusa nakon ovulacije), odnosno menstruacijski ciklusi postaju sve kraći. Skraćena luteinska faza ujedno znači smanjenu mogućnost zadržavanja trudnoće.
Dokazano je da žene s regularnim menstrualnim ciklusima imaju 10-tak puta veći broj primordijalnih folikula nego žene s neredovitim menstruacijskim ciklusima, odnosno da kasnije ulaze u menopauzu.
Iako se na početku menstruacijskog ciklusa nekoliko folikula pokreće iz ovarijskog pool-a, obično većina njih nazaduje u razvoju (atrezija). Izuzetak je dominantni folikul, čiji su receptori na granuloznim stanicama najosjetljiviji na djelovanje FSH. Razvoj dominantnog folikla praćeno je intenziviranjem sinteze estradiola (E2) i inhibina. Inhibini djeluju kao lokalni (parakrini) glasnici među stanicama jajnika. Kako raste dominantni folikul, započinje LH-stimulacija androgena u theca stanicama jajnika, a koji su važni i kao prekursori estrogenih hormona. Inhibin B se u serumu nalazi u mjerljivim koncentracijama u ranoj folikularnoj fazi, a vršnu vrijednost dostiže prema kraju folikularne faze, kada počinje opadati aktivnost FSH u cirkulaciji. To je važna uloga inhibina B da omogućava mono-ovulacijski ciklus time što inhibira daljnju aktivnost FSH, neposredno prije izdvajanja dominantnog od ostalih rastućih folikula. Time se zapravo održava evolucijska ravnoteža kojom se sprječavaju višestruke trudnoće u ljudskoj populaciji. Od sredine prema kraju menstruacijskog ciklusa, tijekom luteinske faze dolazi do pada koncentracije inhibina B u serumu.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


INTERLEUKINI (IL)

Interleukini (danas se preferira naziv citokini) čine grupu proteinskih hormona koji reguliraju efektorsku fazu imunosti (imunološki odgovor neposredno nakon "prepoznavanja" antigena od strane imunološkog sustava). U organizmu zdravih ljudi prisutni su u vrlo niskim koncentracijama, ali tijekom efektorske faze imunosti (prirođene i specifične) izlučuju se u većim pa i vrlo visokim koncentracijama. Sintetiziraju ih mnoge stanice, a i ciljne su im stanice raspoređene po cijelom organizmu. Djeluju sinergistički; često imaju mnogostruka djelovanja na iste tipove stanica ovisno o koncentraciji. Ponekad se djelovanja javljaju istodobno, a ponekad nakon određenog vremenskog intervala (minute, sati ili dani). Često djeluju redundantno - ono što se ranije mislilo da je djelovanje jednog interleukina predstavlja djelovanje više njih istodobno. Nadalje, jedan citokin utječe na sintezu drugog, odnosno drugih interleukina. Poput ostalih polipeptidnih hormona, citokini svoje djelovanje započinju vezivanjem na receptor ciljne stanice, a ono može biti autokrino, parakrino ili endokrino. Na mnoge ciljne stanice citokini djeluju kao faktori rasta. U Laboratoriju, za sada, određujemo samo neke interleukine: IL-1, IL-2, IL-3, IL-4, IL-6 i IL-8.
Interleukin-1: inflamatorni citokin, jedan je od prvih citokina koji se izlučuju nakon povrede, infekcije, u upalnom tkivu itd. Najviše se izlučuje iz makrofaga i monocita, a sam aktivira T i B limfocite. Nadalje, stimulira lučenje interleukina 6. Postoje dva tipa - a i b. Normalne vrijednosti u serumu/plazmi su ispod 3.9 pg/ml.
Interleukin-2: pretežno ga izlučuje jedan tip T-stanica. On je faktor rasta za NK (od engl. "natural killer")stanice. Stimulira staničnu imunost. Povišene razine IL-2 su dobar pokazatelj pojave simptoma odbacivanja transplantata u organizmu primaoca. Određivanje receptora IL-2 dobar je pokazatelj oporavka nakon operacija karcinoma probavnog trakta i ginekoloških karcinoma; koncentracije koje se tijekom godine dana nakon operacije normaliziraju, znak su regresije bolesti. Normalne vrijednosti su ispod 31.2 pg/ml.
Interleukin-3: faktor rasta za hematopoetske stanice. Izlučuju ga aktivirani T-limfociti, a sam inducira formiranje makrofaga, neutrofila i drugih. Također stimulira sekreciju imunoglobulina iz B-stanica. Promovira rast i razvoj 'mast' stanica. Ima regenerativnu ulogu kod poremećaja rada koštane srži. Normalne vrijednosti su ispod 31.3 pg/ml.
Interleukin-4: protuupalni citokin. Srodan je interleukinu 3, oslobađaju ga aktivirani T-limfociti, a odgovoran je za humoralni imunološki odgovor (posredovan stvorenim antitijelima na antigen). Ključnu ulogu ima u proizvodnji imunoglobulina E. Određuje se u slučajevima alergije i kod infekcije parazitima, te u autoimunim bolestima i nekim hematološkim poremećajima. Normalne vrijednosti su ispod 21 pg/ml.
IL 6: upalni, a ponekad i protupalni citokin, koji djeluje u cijelom organizmu. Glavni je signal kod povrede stanice i glavni medijator akutnog odgovora na povredu. Proizvode ga mnogi tipovi stanica. Normalna vrijednost je ispod 28 pg/ml.
IL 8: upalni citokin, a induciraju ga IL-1 i lipopolisaharidi iz bakterija. Proizvode ga mnogi tipovi stanica. Odličan je parametar u prisutnoj sepsi, naročito je važan kod sepse u novorođenčadi jer se javlja prije proteina akutne faze. Normalna vrijednost je ispod 40 pg/ml.


INZULIN

Luče ga beta-stanice Langerhansovih otočića gušterače, a intenzitet lučenja ima bifazično obilježje. Tijekom prve faze (do 10 minuta) inzulin se izlučuje iz sekrecijskih granula kao odgovor na stimulaciju glukozom, a zatim, tijekom par minuta do nekoliko sati traje faza izlučivanja novostvorenog inzulina. U prvoj fazi inzulin djeluje na stanice, povećavajući propusnost za glukozu, dok tijekom druge faze stimulira sintezu proteina i rast stanica. Koncentracija inzulina u krvi mjeri se u bazalnim uvjetima kao i u funkcionalnim testovima (GTT).
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike i kontrole liječenja šećerne bolesti

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


INZULINU-SLIČAN ČIMBENIK RASTA I (IGF-I, engl. "insulin-like growth factor-I")

Sinteza se odvija u mnogim organima; oko 55% od ukupne koncentracije je porijeklom iz jetre, ali ga proizvode sva tkiva na koja djeluje hormon rasta. IGF-I je posrednik djelovanja HR u procesima rasta i metabolizmu. U serumu je vezan na transportne proteine, od kojih je najvažniji IGF-BP3.
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike usporenog rasta u djece (nanosomija)
• Praćenja terapije hormonom rasta
• Dijagnostike akromegalije (gigantizma)
• Potvrde uspješnosti kirurškog zahvata (operacija tumora ili adenoma hipofize)

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


KATEKOLAMINI (adrenalin, noradrenalin i dopamin)

Luči ih srž nadbubrežne žlijezde na poticaj simpatičkog živčanog sustava. Sinteza je regulirana enzimima koji su pod djelomičnom kontrolom adenokortikotropnog hormona (ACTH). U krvi se zadržavaju nekoliko minuta; najveći dio se metabolizira u produkte koji se izlučuju mokraćom. Djelovanje katekolamina je usmjereno prema organima i tkivima kojima upravlja vegetativni živčani sustav (srce, probavni organi, žlijezde, krvne žile). Koncentracije se određuju u serumu i u 24-satnoj mokraći.
Osnovne indikacije su:
• Sumnja na feokromocitom, neuroblastom i ganglioneurom
• Ako je izlučivanje u serumu i u urinu dvostruko veće od normalnog, smatra se da je tumor dokazan.
• Diferencijalna dijagnostika hipertenzije (trajne i paroksizmalne)

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


KOLESTEROL

Kolesterol se u serumu nalazi u dva oblika, kao slobodan i esterificiran s nezasićenim masnim kiselinama. U zdravih ljudi odnos im je stabilan (1:2). Sintetizira se u jetri (85%) i crijevnom traktu (12%). Kolesterol unesen hranom i sintetiziran u crijevima pohranjuje se u jetri, odakle se izlučuje u krv. U krvi cirkulira uglavnom u obliku HDL-lipoproteina (lipoproteini velike gustoće) te LDL (lipoproteini male gustoće). HDL lipoproteini služe za transport kolesterola iz prefernih tkiva u jetru, čime se sprečava odlaganje kolesterola na stjenkama arterija. Održavanje dovoljno visoke koncentracije neophodno je u prevenciji koronarne arterijske bolesti. U LDL frakciji kolesterol je esterificiran višim masnim kiselinama (60-70 %). Nastaje iz VLDL (lipoproteina vrlo niske gustoće) i vjerojatno hilomikrona. Koncentracija LDL kolesterola izravno je povezana s rizikom aterogeneze. Mjerenje sadržaja kolesterola u HDL i LDL frakcijama lipoproteina dobilo je na važnosti zbog procjene aterogenog rizika.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


KORTIZOL

Najveći dio hormona u krvi (90%) cirkulira vezan za transkortin (CBG, engl. cortisol-binding globuline), oko 7% je vezano na albumin, a preostali dio je slobodan i biološki aktivan. Među najvažnijim metaboličkim učincima kortizola je stimulacija odlaganja glikogena u jetri, održavanje glukoneogeneze, djelovanje na metabolizam koštanog tkiva, hematopoezu, mišićnu aktivnost te u funkciji imunološkog sustava. Lučenje kortizola je promjenjivo tijekom dana, tipični cirkadijalni ritam pokazuje najviše koncentracije rano ujutro, a najniže oko ponoći. Kao pojedinačni biokemijski pokazatelj, jutarnja vrijednost kortizola u serumu može služiti u prvoj procjeni funkcije kore nadbubrežnih žlijezda. Naravno, ne smije se zanemariti činjenica da koncentracija kortizola u krvi ne ovisi samo o intenzitetu sinteze, već i uvjetima koji mogu promijeniti koncentraciju CBG, razdiobu hormona u cirkulaciji te brzinu metaboličkog i bubrežnog klirensa. Određivanje koncentracije kortizola u specifičnim funkcionalnim testovima daje ipak potpuniji odgovor o mehanizmima djelovanja unutar zajednice hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežnih žlijezda. To su npr. diurnalni ritam, supresivni test deksametazonom, test stimulacije s ACTH, test hipoglikemije inducirane inzulinom, test stimulacije metopironom.
Poremećaji u sintezi kortizola:
• Patološki hipokortizolizam: primarna insuficijencija (autoimune bolesti, tuberkuloza bubrega, adrenoleukodistrofija, AIDS), sekundarna adrenalna insuficijencija (smanjena sinteza ACTH)
• Patološki hiperkortizolizam: Cushingov sindrom, tumori nadbubrežne žlijezde, ostale bolesti (anorexia nervosa, akutne i kronične sistemske bolesti, adipozitet, povećane koncentracije estrogenih hormona u krvi)
• Kongenitalna adrenalna hiperplazija (KAH) i adrenogenitalni sindrom (nemogućnost sinteze kortizola zbog potpunog ili djelomičnog manjka enzima 21-hidroksilaze)

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


LAMOTRIGIN (LTG)

Lamotrigin je antiepileptik koji se koristi kao terapija pri epilepsiji i bipolarnom poremećaju. LTG blokira potencijal ulaznih vrata natrijskih kanala, čime inhibira patološko otpuštanje glutamata (aminokiseline koja ima ključnu ulogu u stvaranju epileptičnih napadaja), kao i glutamatom izazvano izbijanje akcijskog potencijala. Praćenje terapijskog učinka LTG važno je kako bi se izbjeglo njegovo toksično djelovanje. odnosno, utjecaj na ostale antiepileptike.
LTG se brzo i u potpunosti apsorbira iz crijeva, a najvećim se dijelom izlučuje mokraćom. Vršnu koncentraciju u serumu postiže otprilike 2,5 sati nakon oralne primjene. Prosječni poluživot (eliminacija) u zdravih osoba je od 24 do 35 sati, a smanjuje se na otprilike 14 sati ako se uzima s lijekovima koji induciraju glukuronidaciju poput karbamazepina i fenitoina. Istovremena primjena natrijevog valproata povisuje poluživot na otprilike 70 sati.

Napomena: Lijek se na tržištu nalazi pod nazivima: "Lamictal" (GlaxoSmithKline), odnosno, "Arvind" (Belupo).

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


LUTROPIN (LH, hormon luteinizacije) i FOLITROPIN (FSH, hormon stimulacije folikla)

Gonadotropini, LH i FSH, izlučuju se iz prednjeg režnja hipofize, a neophodni su u regulaciji sinteze steroidnih hormona u gonadama (jajnici, sjemenici). U žena, FSH stimulira sazrijevanje folikla u prvom dijelu menstrualnog ciklusa, odnosno proces spermatogeneze u muškaraca. Glavna uloga LH u žena fertilne dobi izražena je tijekom formiranja Graafovog folikla te sinteze estrogena i progesterona u žutom tijelu (corpus luteum) nakon ovulacije. U muškaraca, LH stimulira sintezu testosterona u intersticijskim (Leydigovim) stanicama sjemenika (sinonim je ICSH, engl. interstitial-cell stimulating hormone). Lučenje FSH u žena regulirano je mehanizmom negativne povratne sprege pomoću estrogena i inhibina (polipeptid iz gonada). U muškaraca se regulacija održava dostatnim lučenjem testosterona i inhibina, a poremećaji u spermatogenezi mogu se odraziti u povećanoj aktivnosti FSH.
Najčešći uzroci poremećene steroidogeneze u jajniku su:
• Poremećaji menstrualnog ciklusa, kao što je oligomenoreja (smanjeni broj ciklusa), amenoreja (odsutnost ciklusa) te polimenoreja (skraćeni razmaci između ciklusa). Ovi poremećaji mogu biti primarni, tj. uzrokovani neodgovarajućom sintezom hormona jajnika ili sekundarni, zbog nefunkcioniranja osi hipofiza-jajnici.
• Anovulatorni ciklusi i nedostatna sinteza steroida u žutom tijelu. Izostanak ovulacije dokazuje se na osnovi niske koncentracije estradiola i progesterona u drugoj polovici menstrualnog ciklusa (uobičajeno je analizu provesti u luteinskoj fazi).
• Hiperandrogenemija i simptomi hiperandrogenizma (sindrom policističnih jajnika, hirzutizam, virilizacija). Poremećaji su praćeni patološki povećanim koncentracijama androgenih hormona, a često i nedostatnom sintezom estrogena i progestagena.
• Neplodnost: potreban je opsežni dijagnostički pristup da bi se ustanovilo da li se radi o anovulatornim ciklusima ili nedovoljnoj sintezi hormona.
• Početak menopauze i klimakterij praćeni su sniženim koncentracijama hormona jajnika, te porastom aktivnosti gonadotropina u serumu (najprije FSH, a kasnije i LH).
• Preuranjeni pubertet u djevojčica može biti uzrokovan prijevremenom stimulacijom sinteze steroida jajnika zbog nefiziološke funkcije osi hipotalamus-hipofiza.
Ozirom na promjenjivu dinamiku lučenja gonadotropina i hormona jajnika (estradiola i progesterona) tijekom normalnog menstrualnog ciklusa za tumačenje nalaza vrlo je bitan podatak o fazi ciklusa (detaljnije o tome). Ovulacijski porast LH obično započinje kada je aktivnost LH iznad 20 IU/L, no u bolesti policističnih jajnika (PCO) karakteristično je da je LH visok uz normalnu aktivnost FSH (LH:FSH = 1:4). Stoga povećana aktivnost LH u ranoj folikularnoj fazi ciklusa u žena s PCO ima značajniju dijagnostičku vrijednost, nego aktivnost određena u ovulacijskoj fazi ciklusa.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


MIJELOPEROKSIDAZA (MPO)

MPO je enzim u primarnim granulama neutrofilnih leukocita. Taj je kompleks toksičan za mikroorganizme, a može biti toksičan i za vlastite stanice. Pokazatelj je neutrofilne aktivacije kod infekcijom inducirane astme, miješanom tipu astme i kroničnom bronhitisu.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


MIKROALBUMINI

Ovom semikvantitativnom metodom određuju se koncentracije mikroalbumina u jednoj porciji mokraće. Rezultat se izražava kao omjer mokroalbumin/kreatinin. Mikroalbumini se određuju kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa I (inzulin ovisna) i tipa II (neovisna o inzulinu). Bolesnici koji boluju od šećerne bolesti imaju povećani rizik oštećenja bubrega. Mikroalbuminurija je najraniji stadij dijabetičke nefropatije. Dijabetička nefropatija je vodeći uzrok potrebe za dijalizom i/ili transplantacijom bubrega (30-40%).

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


PARATHORMON (paratireoidni hormon, PTH)

Ispod i iznad svakog režnja štitnjače nalaze se četiri paratireoidne žlijezde u kojima se odvija sinteza PTH. Dinamika lučenja je u ovisnosti s koncentracijom kalcija u cirkulaciji. Povećano lučenje PTH izaziva porast koncentracije kalcija u krvi kao i pad koncentracije anorganskih fosfata. Mjesta djelovanja PTH su: kosti (aktivira osteoklaste, mobilizira kalcij, potiče razgradnju kolagena), bubrezi (aktivira bubrežni enzim odgovoran za sintezu aktivnog oblika vitamina D) i crijevna mukoza (pomoću 1,25-(OH)2D vitamina pospješuje apsorpciju kalcija, magnezija i fosfata). Mjerenje koncentracije PTH ima klinički značaj u dijagnostici bolesti i poremećaja metabolizma kalcija:
• Dijagnostika primarnog hiperparatireoidizma uzrokovanog hiperplazijom ili adenomom paratireoidnih žlijezda
• Lociranje PTH adenoma mjerenjem koncentracije PTH u venama vrata (“sampling”)
• Praćenje uspješnosti operacije adenoma, intraoperativnom analizom PTH
• Dijagnostika sekundarnog uzroka hiperkalcemije (povišena koncentracija PTH zbog nedostatnog unosa kalcija i/ili manjka D-vitamina u stanjima bubrežne insuficijencije ili sindromu malapsorcije)
• Dijagnostika paraneoplastičnog sindroma u kojem je uzrok hiperkalcemije vezan uz sekreciju PTH-sličnog tumorskog faktora (pseudo hiperparatireoidizam)
• Dijagnostika hipoparatiroidizma (primarni – idiopatski, odnosno sekundarni: sarkoidoza, intoksikacija vitaminom D, hipertireoza, metastaze na kostima)

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


PROGESTERON (P)

Najvažniji gestagen; glavnina sinteze se odvija pod kontrolom LH, u žutom tijelu nastalom nakon ovulacije. Tijekom menstrualnog ciklusa, vršna vrijednost se dostiže sredinom luteinske faze (oko 21. dana menstrualnog ciklusa). Manje količine ovog hormona sintetiziraju se u kori nadbubrežnih žlijezda.
Indikacija za određivanje koncentracije progesterona ovisi o fazi menstrualnog ciklusa (detaljnije o tome). Određivanje koncentracije u luteinskoj fazi može dobro potvrditi ovulaciju i funkcionalno žuto tijelo. U trudnoći sinteza progesterona raste, posebno nakon 8. tjedna, kada posteljica preuzima dominantnu ulogu u sintezi progesterona.
Osnovne indikacije za određivanje koncentracije su:
• Dokazivanje ovulacije (sinteza započinje nakon ovulacije pod utjecajem LH)
• Procjena funkcije žutog tijela (vršne koncentracije očekuju se oko 21. dana ciklusa)
• U dječjoj dobi, ukoliko postoji sumnja na enzimski defekt 20-22 dezmolaze (posljedica je nemogućnost sinteze progesterona), odnosno defekt 17a-hidroksilaze ili 17-20 dezmolaze (povišena koncentracija progesterona, kao prekursora u reakcijama kataliziranim ovim enzimima

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


17-alfa-HIDROKSI-PROGESTERON (17OHP)

Ovaj hormon je važni prekursor u nizu enzimski reguliranih reakcija tijekom sinteze kortizola i androgena u kori nadbubrežnih žlijezdi. Nedostatak ili smanjena aktivnost nekog enzima koji sudjeluje u pretvorbi 17OHP u konačne adrenalne steroide uzrokuje njegovo nagomilavanje u žlijezdi, odnosno, u cirkulaciji. Najčešće se radi o nedostatku enzima 21-hidroksilaze ili 11-hidroksilaze. Posljedica je nemogućnost sinteze kortizola. Obzirom da u zoni fasciculati (sinteza glukokortikoida) i zoni glomerulosi (sinteza mineralokortikoida) postoje izooblici ovih enzima, bolest može istodobno prouzročiti i nedostatak aldosterona, što ima za posljedicu gubitak soli (natrija) iz organizma. Bolest se otkriva prenatalno ukoliko je od ranije poznata obiteljska anamneza ili postnatalno, zbog fenotipskih promjena na spolovilu novorođenčeta, izazvanih prekomjernom sintezom androgena u promijenjenoj adrenalnoj steroidogenezi.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


PROLAKTIN (PRL)

Sinteza se odvija u prednjem režnju hipofize, a regulirana je hipotalamičkim peptidima (PIH, engl. "prolactin inhibiting hormone" i PRF, engl. "prolactin releasing factor"). Fiziološka hiperprolaktinemija postoji tijekom trudnoće i perioda laktacije. Manje varijacije koncentracija mogu se zamijetiti i u zdravih žena tijekom dana, u stresnim situacijama, nakon pregleda dojki i ginekološkog pregleda. Prolazni porast koncentracija može se ustanoviti u menstrualnom ciklusu (oko ovulacije), ali nema kliničku važnost. Uzimanje lijekova, kao što su neka antidepresivna sredstva, antihistaminici, oralna kontracepcija i estrogeni, mogu biti uzrokom farmakološki izazvane hiperprolaktinemije.
Indikacije za određivanje koncentracije PRL su:
• Ispitivanja uzroka galaktoreje izvan laktacijskog perioda
• Diferencijalna dijagnostika amenoreje i steriliteta u žena
• Poremećaji spermiogeneze i impotencija u muškaraca
• Dijagnostika prolaktinskog tumora adenohipofize
Koncentracije se određuju u bazalnim uvjetima (7-9 sati ujutro), ali i u funkcionalnim testovima stimulacije ili supresije.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


RENIN

Renin je enzim čija sinteza se odvija u jukstaglomerularnim stanicama bubrega, ali u manjim količinama i u mozgu, srcu i glatkim mišićima arterija. U cirkulaciji se nalazi u dva oblika, kao prorenin (enzimski inaktivan) i kao aktivni renin.
Supstrat za renin je angiotenzinogen koji se prevodi u biološki inaktivni angiotenzin I, a taj dalje u angiotenzin II pomoću angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE). Renin, angiotenzin (I i II) i aldosteron čine sustav (RAA). Renin je pokazatelj aktivnosti cijelog sistema. Konačni proizvod sustava, angiotenzin II, djeluje vazokonstrikcijski te potiče reapsorpciju natrija i vode u tubulima bubrega, direktno i posredstvom aldosterona. Angiotenzin II i aldosteron djeluju na različitim dijelovima bubrežnih tubula. Sekrecija renina se povećava kada je nizak krvni tlak u arteriolama ali i simpatičkom stimulacijom (npr. u stresu, stanju šoka, nakon gubitka tjelesnih tekućina, uzimanja diuretika, u bolesnika sa stenozom renalne arterije).
Indikacije za mjerenje koncentracije renina su:
• Dijagnostika i liječenje bolesnika s hipertenzijom uzrokovanom renalnom stenozom ili s renovaskularnom hipertenzijom
• Diferencijalna dijagnostika primarnog i sekundarnog hiperaldosteronizma
• Kontrola liječenja kortikosteroidima u bolesnika s adrenalnom insuficijencijom

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


SEROTONIN (5-hidroksitriptamin)

Nalazi se u mnogim tkivima, ali se znatnije koncentracije mogu naći u sluzokoži crijeva, gdje pobuđuje peristaltiku te u trombocitima, iz kojih prelaze u serum tijekom procesa zgrušavanja krvi. Određivanje koncentracije serotonina u serumu ima dijagnostičku važnost kod dokazivanja karcinoidnog tumora ili kod karcinoidnog sindroma (abdominalni tumori koji razvijaju simptome poput karcinoidnog tumora).

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


TESTOSTERON (T)

U muškaraca se sinteza odvija u Leydigovim stanicama testisa pod kontrolom LH. U žena se znatno manja količina sintetizira u granuloza stanicama folikla te, u oba spola, u kori nadbubrežnih žlijezda. U krvi se nalazi oko 2% slobodnog testosterona, a preostali dio vezan je na bjelančevine albumin i globulin ("SHBG").
Određuje se u svrhu:
• Procjene testikularne aktivnosti u muškaraca (maksimalna sinteza testosterona očekuje se u dobi od 15 do 25 godina života)
• Kontrole nastupanja puberteta u dječaka kada započinje stimulacija sinteze u intersticijskim stanicama testisa
• Dijagnoze i praćenja liječenja hiperandrogenemije i/ili hirzutizma u žena, sindroma policističnih jajnika - PCO i kongenitalne adrenalne hiperplazije. Poremećaji su praćeni povećanim koncentracijama testosterona (ukupnog i slobodnog) kao i omjerom koncentracija LH/FSH > 2 (nije održan mehanizam povratne sprege)

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


TIREOTROPNI HORMON (TSH, tireotropin, engl. "thyroid stimulating hormone")

Izlučuje se iz prednjeg režnja hipofize pod kontrolom tireoliberina (TRH, engl. "thyrotropin releasing hormone") iz hipotalamusa. Sinteza i lučenje također ovise o količini cirkulirajućih hormona štitnjače (ukupnih i slobodnih) te njihovoj raspoloživosti u ciljnjim tkivima. Indikacije za određivanje koncentracije TSH su:
• Dijagnostika primarne hipo- i hipertireoze
• Dijagnostika sekundarne hipotireoze (uz određivanje koncentracije T4 ili FT4)
• Kontrola učinka terapije preparatima hormona T4
• Stanja latentne hipertireoze (npr. toksični adenomi štitnjače)
• Probir kongenitalne hipotireoze u novorođenčadi
Koncentracije TSH odreduju se u bazalnim uvjetima (7-9 sati ujutro), a po potrebi i u testu stimulacije uz TRH (intravenski).

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


TIROKSIN - T4 (ukupni i slobodni) i TRIJODTIRONIN - T3 (ukupni i slobodni)

Hormoni tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) sintetiziraju se i izlučuju iz štitnjače pod djelovanjem tireotropnog hormona TSH. Stanje normalnog lučenje hormona štitnjače naziva se eutireoza. Oni se u cirkulaciji nalaze u slobodnom obliku, kao FT3 i FT4 (engl. free – slobodan), ili vezani na transportne proteine. Koncentracija T4 u serumu je pokazatelj ukupne sinteze u štitnjači, dok je FT4 istovremeno pokazatelj intenziteta lučenja T4 iz štitnjače, periferne pretvorbe T4 u T3 (oko 80 % T3 nastaje dejodinacijom T4 u perifernim tkivima), kao i eliminacije hormona u daljnjem metabolizmu. Hormoni T4 i T3 u krvi cirkuliraju vezani na proteinske nosače (99.95%), ali su samo u slobodnom obliku, kao FT3 i FT4, metabolički aktivni. Određivanjem T4 i T3 mjeri se ukupna koncentracija vezanih i slobodnih hormona štitnjače.
Najčešće indikacije za određivanje koncentracija T4 i T3 su:
• Dijagnostika primarne hipotireoze, tj. smanjene sinteze i lučenja, kao i hipertireoze, povećane sinteze i lučenja hormona štitnjače
• Dijagnostika funkcionalnih poremećaja u radu štitnjače tijekom pojedinih životnih razdoblja (trudnoća, postporođajno razdoblje, djetinjstvo, starost)
• Dijagnostika eutireoidne guše (hipertrofija štitnjače uzrokovana nedostatnim unosom joda)
Najčešće indikacije za određivanje koncentracije FT4 i FT3 su:
• Dijagnostika primarne hipotireoze, tj. smanjene sinteze i lučenja, kao i hipertireoze, povećane sinteze i lučenja hormona štitnjače
• Sumnja na povećanu (smanjenu) ekstratireoidnu pretvorbu T4 u T3
• Sumnja na promijenjene koncentracije proteinskih nosača hormona štitnjače u krvi

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


TRIPTAZE

Najviše mastocitnih stanica koje sadrže enzim triptazu ima u mukozi i submukozi. Nađene su dvije supklase triptaza alfa i beta, koje se nalaze u cirkulaciji.
Najčešće se određuje u dijagnostici:

Anafilakse
Alergijskog rinitisa
Sistemske mastocitoze

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh


VANILIL-MANDELIČNA KISELINA (VMA)

VMA je metabolički produkt katekolamina. Određuje se u svrhu dokazivanja tumora feokromocitoma, ganglioneuroma i neuroblastoma, u najranijoj fazi bolesti. Dvostruko veća koncentracija u 24-satnoj mokraći siguran je dokaz prisutnosti tumora. Umjereno povećane koncentracije mogu se javiti u slučajevima primarne hipertenzije.

Referentne vrijednosti i objašnjenja >>

Povratak na vrh