 |
O pretragama
u Laboratoriju
ADRENOKORTIKOTROPNI
HORMON (ACTH)
Adrenokortikotropni hormon (ACTH) sintetizira
se u prednjem režnju hipofize. Djeluje kao tropni hormon na koru
nadbubrežnih žlijezda, gdje prvenstveno stimulira sintezu i sekreciju
glukokortikoida te, manjim dijelom, na sintezu mineralokortikoida
i androgena. Lučenje ACTH stimulirano je hipotalamičkim kortikotropin
stimulirajućim hormonom (CRF, engl. "corticotropin releasing
hormone"). Lučenje CRF-a je najjače ujutro pa su i koncentracije
ACTH u krvi najviše između 7-8 sati. Nadalje, lučenje CRF-a i
ACTH podložno je raznim stresnim faktorima. Stresom aktivirani
CRF djeluje na brzo oslobađanje kortizola (antistresni hormon).
Inhibitori lučenja CRF-a (npr. glukokortikoidi) djeluju tzv. mehanizmom
povratne sprege, regulirajući tako i oslobađanje ACTH iz adenohipofize.
Određivanje koncentracije ACTH od posebne je važnosti u dijagnostici
bolesti vezanih uz poremećenu sekreciju kortizola. Nadalje, testovi
stimulacije ili supresije sekrecije ACTH korisni su u diferencijalnoj
dijagnostici poremećaja osi hipotalamus-adenohipofiza-kora nadbubrežne
žlijezde. Osnovne idikacije za određivanje koncentracije ACTH
su:
• Primarna adrenalna insuficijencija uvijek je praćena visokom
koncentracijom ACTH (Addisonova bolest)
• Sekundarna adrenalna insuficijencija (panhipopituitarizam,
terapija kortikosteroidima) praćena je niskim koncentracijama
ACTH
• Diferencijalna dijagnostika Cushingovog sindroma
(hiperkorticizam); koncentracija ACTH je iznad referentnog intervala,
što uzrokuje idiopatsku adrenalnu hiperplaziju ili Cushingovu
bolest
• Sumnja na tumor hipofize ili tumor s ektopičnim lučenjem
ACTH (paraneoplastični hiperkorticizam); očituje se u poremećenom
dnevnom ritmu lučenja hormona
• Dijagnostika adenoma kore nadbubrežne žlijezde (uz povećano
lučenje kortizola koncentracije ACTH su snižene)
|
ALDOSTERON
Aldosteron
se sintetizira u kori nadbubrežnih žlijezda i najsnažniji je mineralokortikoid.
Ciljni organ je bubreg, tj. distalni tubuli i sabirni kanali (djeluje
na retenciju vode, reapsorpciju natrija i klorida, izlučivanje kalija
i hidroksilnih iona). Sekrecija aldosterona je prvenstveno regulirana
u okviru sustava renin-angiotenzin-aldosteron (RAA)
|
ALERGENI
(specifični IgE - RAST)
Dokazuje se prisutnost antitijela u krvi bolesnika na pojedine inhalacione
i nutritivne alergene i to pojedinačno i u skupinama (grupni). Najčešće
se određuju slijedeći specifični alergeni:
| Respiratorni |
Nutritivni |
Ostali |
| •
Breza |
•
Protein kravljeg mlijeka |
•
Inzulin |
| •
Rđobrada |
•
Bjelanjak jajeta |
•
Penicilin-G |
| •
Grinje iz kućne prašine |
•
Gluten |
•
Penicilin-V |
| •
Platana |
•
Pšenica |
•
Pčela |
| •
Livadna vlasnjača |
•
Riba |
•
Osa |
| •
Crna plijesan |
•
Kikiriki |
•
Stršljen |
| •
Guščje pero |
•
Kakao |
•
Ascaris |
| •
Dlaka psa |
•
Jagoda |
•
Komarac |
| •
Dlaka mačke |
•
Naranča |
•
Pamuk |
| •
Crni pelin |
•
Mandarina |
•
Amoksicilin |
| •
Ambrozija |
•
Pileće meso |
|
| •
Bor |
•
Svinjsko meso |
|
| •
Akacija |
•
Goveđe meso |
|
| •
Trputac |
•
Pileće meso |
|
| •
Ljulj utrinac |
•
Soja |
|
| •
Livadna vlasulja |
•
Riža |
|
| •
Dlake (mačka,pas,konj,govedo)
|
•
Nutritivni grupno (mlijeko, riba,soja,kikiriki,pšenica) |
|
•
Drveće (joha,breza,lijeska,
hrast,platana) |
•
Žitarice (pšenica,zob,
kukuruz,sezam) |
|
•
Trave (riđobrada,vlasnjača,
mačica,ljulj,vlasulja) |
•
Oraščići (kikiriki,badem, lješnjak,kokos,brazil-oraščić) |
|
•
Korovi (ambrozija,trputac,
pelin,artemizija)
|
•
Voće grupno (lubenica, kivi,banana,grejp) |
|
| |
•
Povrće grupno (rajčica,
paprika,špinat,zelje) |
|
|
|
ALFAFETOPROTEIN
(AFP)
Sintetizira
se u fetalnoj jetri i žumanjčanoj vreći tijekom pretporođajnog
razdoblja. U odraslih se odvija minimalna sinteza u jetri.
Određuje se u svrhu:
•
Onkološke kontrole kod hepato-celularnog
karcinoma, karcinoma testisa ili jajnika te diferencijalne dijagnostike
metastaziranih procesa u probavnom sustavu
• Prenatalnog biokemijskog
probira trisomije 21, trisomije 18 i oštećenja neuralne cijevi
u krvi trudnice tijekom 2. tromjesečja (15. do 21. gestacijskog
tjedna)
|
ANDROSTENDION
(A4)
Prekursor
u sintezi testosterona; sinteza se odvija u spolnim i nadbubrežnim
žlijezdama muškarca i žene. Androgena aktivnost se procjenjuje na
manje od 20% one od testosterona, a afinitet vezivanja za globulinski
nosač spolnih hormona (vidi: SHBG) je znatno
slabiji nego testosterona, odnosno estradiola.
Određuje se u svrhu:
• Kontrole sinteze androgenih hormona; u odraslih muškaraca
jedan je od pokazatelja aktivnosti testikularne steriodogeneze,
a u žena se ujednačeno sintetizira u jajnicima i kori nadbubrežnih
žlijezda
• Dijagnoze i praćenja liječenja hiperandrogenemije i/ili
hirzutizma u žena
• Dijagnostike sindroma policističnih jajnika (PCO) u žena;
koncentracije u serumu su umjereno do znatno povećan
|
|
ANTI-MÜLLEROV
HORMON
Rezerva
jajnih stanica u jajnicima žene i njihova kvaliteta smanjuje se
tijekom reproduktivne dobi. Do puberteta, u jajnicima zdravih
djevojčica prisutno je 300.000 – 500.000 tzv. "primordijalnih
folikula" – jajašaca s ovojnicom granuloznih stanica. Nakon
puberteta, dio njih će prijeći preobrazbu u stadij tzv. "primarnih
folikula" u kojima se mogu razviti zrele jajne stanice.
Na početku menstruacijskog ciklusa, pod djelovanjem folikulostimulirajućeg
hormona hipofize (FSH), u jajnicima se izdvaja nekoliko primarnih
folikula i prelazi u stadij "preantralnih", odnosno
"antralnih folikula". Najčešće 1-2 od njih postaje vodećim
folikulom koji ulazi u proces ovulacije, zahvaljujući djelovanju
lutropina iz hipofize (LH). Ovaj se ciklus mjesečno ponavlja sve
dok se ne iscrpi rezerva primordijalnih folikula u jajnicima,
kada nastupa menopauza. Anti-Müllerov hormon (AMH) proizvode
granulozne stanice preantralnih i malih antralnih folikula. Njegove
koncentracije u krvi odražavaju rezervu prisutnih folikula u jajnicima.
|
|
ANTITIJELA
NA HORMON RASTA (At-HR)
Stvaraju
se u djece koja su tijekom liječenja na terapiji hormonom rasta
pa mogu djelovati na smanjenje njegovog biološkog učinka.
Određuju se u svrhu:
• Kontrole djelotvornosti terapije preparatima hormona rasta
|
ANTITIJELA
NA INZULIN I/ILI STANICE GUŠTERAČE
Šećerna
bolest tip I uzrokovana je kroničnim autoimunim procesima koji izravno
oštećuju beta-stanice otočića, pri čemu se u krv oslobađaju auto-antigeni.
Karakteristično je za antitijela da se mogu dokazati već u pretkliničkom
obliku šećerne bolesti.
Antitijela na inzulin
Ova antitijela mogu biti endogena (auto-antitijela) ili se pojavljuju
u bolesnika sa šećernom bolesti nakon dugotrajnog liječenja inzulinom.
Prisutnost antitijela, osim što oslabljuje djelotvornost inzulina,
može interferirati s antitijelima u radioimunokemijskim reakcijama,
tijekom određivanja koncentracije inzulina.
Određuju se u svrhu kontrole terapijskog učinka inzulina.
Antitijela na dekarboksilazu glutaminske kiseline
(GAD, engl. "glutamic acid decarboxylase")
Antitijela su na enzim stanica gušterače, a određuju se u ispitanika
koji pripadaju rizičnoj skupini za razvoj šećerne bolesti (npr.
u krvnih srodnika dijabetičara). Mogu ukazati na poremećaj i sedam
godina prije kliničkih znakova bolesti. Također su korisna za razlikovanje
šećerne bolesti tip I, od tipa II (javlja se u odrasloj dobi).
Antitijela na tirozin-fosfatazu
(IA-2)
Ova se antitijela javljaju u bolesnika sa šećernom bolesti tip I,
a njihova prisutnost ukazuje na teško oštećenje beta-stanica otočića;
tirozin-fosfataza je stanični enzim.
|
|
ANTITIJELA
NA TIREOIDNU PEROKSIDAZU - TPO
Enzim
tireoidna peroksidaza je vezan za mikrosomalnu frakciju u stanicama
štitnjače pa se određivanjem mikrosomalnih antitijela zapravo
dokazuju i antitijela na ovaj specifični enzim. Pojavljuju se
u slučajevima autoimunog tiroiditisa (npr. Hashimoto tiroiditis).
Pozitivna antitijela TPO mogu se ponekad naći i u zdravih osoba,
osobito u starijoj populaciji (češće u žena), u nekim neimunološki
uvjetovanim bolestima štitnjače ili u autoimunim bolestima drugih
organa ili organskih sustava (Addisonova bolest, perniciozna
anemija, šećerna bolest tip I).
|
|
C–PEPTID
C-peptid
nastaje u ekvimolarnom omjeru s inzulinom iz inaktivnog proinzulina.
Njegove su koncentracije u krvi više od inzulina zbog duljeg poluživota.
Mjerenje koncentracije u 24-satnoj mokraći pouzdan je pokazatelj
ukupne količine dnevno proizvedenog inzulina. Koncentracije u
serumu (plazmi) određuju se ujutro, natašte i u testu opterećenja
glukozom (oralni test tolerancije glukoze, OGTT).
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike i kontrole šećerne bolesti tip I (ovisna
o inzulinu)
• Diferencijalne dijagnostike šećerne bolesti tip II (nije
ovisna o inzulinu)
• Diferencijalne dijagnostike inzulinoma
• Procjena ishoda trudnoće u trudnica sa šećernom bolesti
|
|
DEHIDROEPIANDROSTERON-SULFAT
(DHEA-S)
Sinteza
DHEA-S se gotovo isključivo odvija u kori nadbubrežnih žlijezda
u muškarca i žene, nadalje, tijekom trudnoće u posteljici, a u
muškaraca se dijelom sintetizira i u testisima. DHEA-S je slabije
androgene aktivnosti, ali je prekursor u sintezi androstendiona
i testosterona.
Određuje se u svrhu:
• Diferencijalne dijagnostike hirzutizma i/ili virilizacije
u žena (ovarijske, odnosno adrenalne etiologije). Povećane koncentracije
DHEA-S u serumu mogu ukazati na pojačanu sintezu androgenih hormona
u kori nadbubrežnih žlijezda.
• Dijagnoze i praćenja liječenja bolesti sindroma policističnih
jajnika (PCO), bolesti kongenitalne adrenalne hiperplazije (KAH)
itd. U serumu bolesnika koncentracije su iznad referentnog intervala,
obzirom da je ovaj hormon prekursor u sintezi androstediona i
testosterona.
|
|
PRENATALNI
PROBIR DVOSTRUKIM BIOKEMIJSKIM TESTOM ("Double-test")
Za
test je potrebno izvaditi krv između navršenog 14. tjedna do 18.
tjedna trudnoće, jer je najveća specifičnost i osjetljivost biokemijskih
biljega u tom intervalu. U ovom se slučaju koriste 2 biokemijska
biljega: koncentracija alfafetoproteina
i slobodne ß-podjedinice
korionskog gonadotropina
(engl. "free ß-hCG") u serumu trudnice. U okviru
ovog testa izračunava statistička vjerojatnost da se rodi dijete
sa sindromom Down (trisomija 21 — višak kromosoma na 21-vom
paru), sindromom Edwards (trisomija 18 — višak kromosoma
na 18-tom paru). Izračunavanje statističke vjerojatnosti provodi
se pomoću specijalnog računalnog programa koji podatke o biokemijskim
biljezima, u datom tjednu trudnoće, uspoređuje s onima koji se
očekuju u normalnoj trudnoći, a potom i u ugroženoj trudnoći.
Na osnovi tzv. omjera vjerojatnosti izračunava se statistički
rizik pojave bolesti u ispitivanoj trudnoći. U računalnoj obradi
se također koriste podaci o preciznoj ultrazvučnoj procjeni gestacije
te neki klinički podaci o trudnici i njenim ranijim trudnoćama.
Rezultat ovog testa ne predstavlja konačnu dijagnozu, već vjerojatnost
pojavljivanja bolesti u čeda te se primjenjuje u okviru cjelokupne
prenatalne skrbi. Na osnovi preporučenih graničnih vrijednosti
(omjera), testom je moguće otkriti 65-70% trudnoća ugroženih sindromom
Down, 50-60% trudnoća sa sindromom Edwards, odnosno, 85-100% slučajeva
otvorenih oštećenja neuralne cijevi (i prednje trbušne stjenke).
Za test je obavezan informirani pristanak trudnice.
Obrazac
za "Double-test"
|
KOMBINIRANI
ULTRAZVUČNO-BIOKEMIJSKI PROBIR SINDROMA DOWN I EDWARDS U PRVOM
TROMJESEČJU TRUDNOĆE
Test
se primjenjuje
nakon 10. tjedna, a prije navršenog 14. tjedna trudnoće. Uobičajeno
je da se trudnice upućuju na prvi detaljni ultrazvučni pregled
između 10. i 13. tjedna trudnoće radi provjere ranih pokazatelja
fetalnog razvoja i procjene tzv. ultrazvučnih biljega za određene
genetske bolesti. Jedan od najranijih biljega kromosomopatija
je debljina sloja tekućine na vratnoj regiji ploda ("nuhalni
nabor" ili "nuhalno zadebljanje", "Nuchal
Translucency" - NT). Tijekom normalnog
razvoja ploda, prema kraju prvog tromjesečja, debljina tog sloja
minimalno se povećava (do 2.0 mm). No, dokazano da je povećanje
ovog sloja tekućine iznad 3 mm povezano s povećanim rizikom
za neke kromosomski uvjetovane bolesti ploda. Pored toga, u
krvi trudnice u tom se periodu mogu izmjeriti karakteristične
promjene koncentracija biokemijskih biljega: trudničkog
plazmatskog proteina-A
(engl. "Pregnancy Associated Plasma Protein-A",
PAPP-A) i slobodne
ß-podjedinice humanog korionskog gonadotropina
(engl. "free ß-hCG"). Oba su biokemijska
biljega normalni proizvodi posteljice, a također je poznato
kolike su njihove prosječne koncentracije u normalnoj trudnoći
tijekom prvog tromjesečja. Međutim, u većini trudnoća sa sindromom
Down koncentracija slobodnog ß-hCG u majčinom serumu je povećana,
a koncentracija PAPP-A snižena u odnosu na neugrožene trudnoće.
Nadalje, u većem broju trudnoća ugroženih sindromom Edwards
koncentracije mjerenih biokemijskih biljega u majčinoj krvi
značajno su niže nego u normalnim trudnoćama. Naravno, ovakve
karakteristične promjene biokemijskih biljega, kao i povećanje
nuhalnog zadebljanja, ne mogu se uzeti kao dokaz prisutnosti
bolesnog ploda. Riječ je o probiru, u kojem je pomoću ultrazvučnih
i biokemijskih biljega, u kombinaciji s dobnim (starosnim) rizikom,
moguće izračunati statističku vjerojatnost da li određena trudnica
pripada tzv. populaciji povećanog rizika za pojavljivanje sindroma
Down ili Edwards. Ovakvim je testom probira moguće otkriti do
90% trudnoća sa sindromom Down, uz 3-5% tzv. lažno-pozitivnih
nalaza te oko 85% trudnoća sa sindromom Edwards, uz 1-2% lažno-pozitivnih
nalaza. Valja napomenuti da je optimalni interval za kombinirani
probir je od 11.-13. tjedna gestacije, zbog najbolje osjetljivosti
i specifičnosti biljega koji se prate u testu. Za test je obavezan
informirani pristanak trudnice.
Obrazac
za kombinirani probir
Informirani
pristanak
|
TRUDNIČKI PLAZMATSKI PROTEIN-A (PAPP-A, "Pregnancy
Associated Plasma Protein-A")
Sinteza
se odvija u stanicama posteljice (sinciciotrofoblastima) i najraniji
je od danas poznatih biokemijskih biljega za kromosomopatije
u ploda; u majčinoj krvi mjerljive su koncentracije od 8.
tjedna trudnoće. Koncentracije se u povećavaju do kraja trudnoće,
ali su njihove karakteristične promjene, povezane s fetalnom kromosomopatijom,
vidljive samo prije navršenog 14. gestacijskog tjedna. Značajno
su snižene u trudnoćama sa sindomom Down i sindromom Edwards,
a optimalni period za analizu ovog serumskog biljega (zajedno
sa slobodnom
ß-podjedinicom humanog korionskog gonadotropina)
je od 10. do 13. tjedna. Zajedno s ultrazvučnim biljegom, debljinom
nuhalnog nabora - NT, oba se biokemijska biljega koriste u ranom
kombiniranom ultrazvučno-biokemijskom probiru
kromosomopatija u ploda.
|
|
EOZINOFIL-KATIONSKI
PROTEIN (ECP)
Povišene
vrijednosti u serumu proporcionalne su jačini alergijske upale.
Koncentracije u serumu dokazuju učinkovitu dozu lijeka, odnosno
uspješnost provedene terapije. Kontinuiranim praćenjem koncentracija
ECP smanjuje se rizik od ozbiljnijeg napada astme nakon izloženosti
alergenima
|
17ß-ESTRADIOL
(E2)
Najvažniji
estrogen; glavni dio se sintetizira u foliklu tijekom sazrijevanja
pod utjecajem FSH. Nagli porast u sredini ciklusa dovodi do pozitivne
povratne sprege s gonadotropnom aktivnošću prednjeg režnja hipofize,
indukcije LH i ovulacije. U drugom dijelu ciklusa estradiol se
sintetizira u žutom tijelu, što se odražava na porast koncentracije
u cirkulaciji do sredine luteinske faze. Stoga, interpretacija
nalaza koncentracije estrogena treba biti u odnosu na razdoblje
menstrualnog ciklusa (detaljnije
o tome) u kojem je uzet uzorak krvi.
Određuje se u svrhu:
• Dokazivanja spontane ili inducirane ovulacije (porast
koncentracija u sredini ciklusa)
• Ispitivanja funkcije jajnika (amenoreja, oligomenoreja).
Snižene koncentracije estradiola ukazuju na hipofunkciju jajnika.
• Ispitivanja neplodnosti u žena (anovulatorni menstrualni
ciklusi)
• Kontrole nastupanja puberteta u djevojčica (prije nastupanja
puberteta, koncentracije estradiola su vrlo niske, tj. ispod 36
pmol/L)
• Procjene funkcije jajnika tijekom premenopauze i menopauze
|
FOLITROPIN
(FSH): vidi LUTROPIN i FOLITROPIN
|
GLOBULIN-NOSAČ
SPOLNIH HORMONA (SHBG, engl. "sex-hormone binding
globuline")
Sinteza
ovog proteina se odvija u jetri, a funkcija mu je da veže i prenosi
estradiol i testosteron do ciljnih organa. Prvenstveno se određuje
u svrhu kontrole omjera slobodnih (biološki aktivnih) i vezanih
spolnih hormona. Snižene koncentracije SHBG u plazmi ili serumu
mogu se naći u pretilih osoba (vjerojatno zbog rezistencije na
inzulin); povećana sinteza može biti u stanju hipotireoze i pod
utjecajem nekih lijekova (npr. antiepileptici).
|
HEMOGLOBIN
A1C (Hb A1C)
Mjeri
se postotak glikoziliranog hemoglobina u krvi. On je klinički
značajan pokazatelj u dugoročnom praćenju pacijenata sa šećernom
bolesti, prije svega zbog prevencije rizika i pojave komplikacija
bolesti. Glikoziliranost hemoglobina ovisi o prosječnim koncentracijama
šećera u krvi. Reakcija glikozilacije je ireverzibilna; poluživot
hemoglobina povezan s trajanjem života eritrocita (oko 120 dana).
Postotak glikoziliranog hemoglobina tako odražava stanje glikemije
kroz prethodnih 8-12 tjedana. Kontrola koncentracije se preporuča
dva do četiri puta godišnje. Vrijednosti niže od referentnog intervala
su rijetke, a uglavnom se pojavljuju u stanjima povezanim sa skraćenim
vijekom eritrocita (hemolitička bolest, perniciozna anemija itd.)
te u slučaju znatnijeg udjela fetalnog hemoglobina u krvi (nije
reaktivan).
|
5-HIDROKSIINDOLOCTENA
KISELINA (5-HIAA)
Metabolički produkt serotonina u mokraći. Određuje se u svrhu
dokazivanja karcinoidnog tumora ili karcinoidnog sindroma.
|
HORMON
RASTA (HR)
Izlučuje
se iz prednjeg režnja hipofize (adenohipofiza), a sudjeluje u
regulaciji somatskog i skeletnog rasta. Lučenje se odvija pulzirajućim
ritmom (varijacije dan/noć), ali i drugi čimbenici mogu utjecati
na fiziološke promjene koncentracija (fizička aktivnost, glikemija,
ostali hormoni, emocionalni stres idr.). Učinak HR je anabolički:
pospješuje sintezu proteina, transport glukoze i stvaranje rezerve
glikogena. Koncentracija u serumu (plazmi) određuje se u bazalnim
uvjetima (natašte, 7-8 h), u snu (u djece) te u različitim funkcionalnim
testovima uz glukagon, inzulin (ITT), L-dopa, TRH, kao i u testu
tolerancije glukoze (GTT).
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike usporenog rasta u djece (nanosomija); poremećaj
može biti uzrokovan hiposekrecijom HR iz hipofize, ili neosjetljivošću
tkiva na djelovanje hormona
• Dijagnostike akromegalije (gigantizma); bolest je uzrokovana
tumorom ili adenomom hipofize
|
HUMANI
KORIONSKI GONADOTROPIN (ukupni ßhCG = hCG + ß-podjedinica hCG)
Tijekom trudnoće sintetizira se u trofoblastičnim stanicama posteljice
(placente). Mjerljive aktivnosti ßhCG mogu se dokazati u serumu
već u 4. tjednu iza posljednje mjesečnice. Normalna korionska
aktivnost i tijek trudnoće dokazuju se udvostručenjem razine ßhCG
u serumu svakih 2-3 dana.
Određuje se u svrhu:
• Rane dijagnostike trudnoće
• Dijagnostike patološke trudnoće (prijeteći rani spontani
pobačaj, izvanmaternična trudnoća)
• Dijagnostike tumora (trofoblastični: koriokarcinomi, odnosno
netrofoblastični: karcinomi jajnikai dojke)
|
|
ß-PODJEDINICA
HUMANOG KORIONSKOG GONADOTROPINA (Fß-hCG)
Sintetizira se tijekom trudnoće u stanicama posteljice; u ostalim
fiziološkim okolnostima ne može se dokazati. Udio ovog fragmenta
u serumu je oko 2% od ukupne aktivnosti ßhCG.
Određuje se u svrhu:
• Prenatalnog biokemijskog probira
trisomije 21 i trisomije 18 u perifernoj krvi trudnice tijekom
prvog (10.-14. tjedan) i drugog tromjesečja trudnoće (14.-18.
tjedan).
• Dijagnostike i kontrole liječenja
tumora ovarijskog ili testikularnog porijekla
|
IGF-VEZIVNI PROTEIN-3 (IGF-BP3, engl. "insulin-like
growth factor binding protein 3")
Najvećim dijelom se sintetizira u jetri, ali i u ostalim tkivima
u kojima se odvija sinteza IGF-I. Postoji više proteinskih nosača
za čimbenike rasta, ali je kvantitativni udio IGF-BP3 u serumu
najveći. Koncentracije su proporcionalne koncentracijama IGF-I.
Obzirom da su varijacije u serumu manje podložne dodatnim utjecajima
(npr. prehrambene navike) nego kod IGF-I, koristi se kao pouzdan
dijagnostički parametar u procjeni poremećaja rasta u djece.
|
|
IMUNOGLOBULIN
E (IgE)
- RIST je test kojim određuje ukupna koncentracija IgE u serumu.
Najčešće se određuje u narednim slučajevima:
• Atopijske alergije
• Parazitne infekcije
• Imuno-deficijencije
• Wiskot – Aldrichovog sindroma
• Aspergiloze
• IgE mijeloma
|
|
INHIBIN
B
Sinteza inhibina B se odvija u granuloznim stanicama jajnika.
Njihova kvantiteta i kvaliteta se tijekom reproduktivne dobi smanjuje,
što ima za posljedicu postupno slabljenje sinteze inhibina B i
opadanje koncentracija u serumu. Manjak inhibina B smanjuje sposobnost
inhibicije lučenja folikulo-stimulirajućeg hormona (FSH) iz hipofize
što dovodi do preuranjenog porasta FSH prema kraju ciklusa. Time
se skraćuje luteinska faza (dio ciklusa nakon ovulacije), odnosno
menstruacijski ciklusi postaju sve kraći. Skraćena luteinska faza
ujedno znači smanjenu mogućnost zadržavanja trudnoće.
Dokazano je da žene s regularnim menstrualnim ciklusima imaju
10-tak puta veći broj primordijalnih folikula nego žene s neredovitim
menstruacijskim ciklusima, odnosno da kasnije ulaze u menopauzu.
Iako se na početku menstruacijskog ciklusa nekoliko folikula pokreće
iz ovarijskog pool-a, obično većina njih nazaduje u razvoju (atrezija).
Izuzetak je dominantni folikul, čiji su receptori na granuloznim
stanicama najosjetljiviji na djelovanje FSH. Razvoj dominantnog
folikla praćeno je intenziviranjem sinteze estradiola (E2) i inhibina.
Inhibini djeluju kao lokalni (parakrini) glasnici među stanicama
jajnika. Kako raste dominantni folikul, započinje LH-stimulacija
androgena u theca stanicama jajnika, a koji su važni i kao prekursori
estrogenih hormona. Inhibin B se u serumu nalazi u mjerljivim
koncentracijama u ranoj folikularnoj fazi, a vršnu vrijednost
dostiže prema kraju folikularne faze, kada počinje opadati aktivnost
FSH u cirkulaciji. To je važna uloga inhibina B da omogućava mono-ovulacijski
ciklus time što inhibira daljnju aktivnost FSH, neposredno prije
izdvajanja dominantnog od ostalih rastućih folikula. Time se zapravo
održava evolucijska ravnoteža kojom se sprječavaju višestruke
trudnoće u ljudskoj populaciji. Od sredine prema kraju menstruacijskog
ciklusa, tijekom luteinske faze dolazi do pada koncentracije inhibina
B u serumu.
|
INTERLEUKINI
(IL)
Interleukini
(danas se preferira naziv citokini) čine grupu proteinskih hormona
koji reguliraju efektorsku fazu imunosti (imunološki odgovor neposredno
nakon "prepoznavanja" antigena od strane imunološkog
sustava). U organizmu zdravih ljudi prisutni su u vrlo niskim
koncentracijama, ali tijekom efektorske faze imunosti (prirođene
i specifične) izlučuju se u većim pa i vrlo visokim koncentracijama.
Sintetiziraju ih mnoge stanice, a i ciljne su im stanice raspoređene
po cijelom organizmu. Djeluju sinergistički; često imaju mnogostruka
djelovanja na iste tipove stanica ovisno o koncentraciji. Ponekad
se djelovanja javljaju istodobno, a ponekad nakon određenog vremenskog
intervala (minute, sati ili dani). Često djeluju redundantno -
ono što se ranije mislilo da je djelovanje jednog interleukina
predstavlja djelovanje više njih istodobno. Nadalje, jedan citokin
utječe na sintezu drugog, odnosno drugih interleukina. Poput ostalih
polipeptidnih hormona, citokini svoje djelovanje započinju vezivanjem
na receptor ciljne stanice, a ono može biti autokrino, parakrino
ili endokrino. Na mnoge ciljne stanice citokini djeluju kao faktori
rasta. U Laboratoriju, za sada, određujemo samo neke interleukine:
IL-1, IL-2, IL-3, IL-4, IL-6 i IL-8.
Interleukin-1: inflamatorni citokin, jedan je
od prvih citokina koji se izlučuju nakon povrede, infekcije, u
upalnom tkivu itd. Najviše se izlučuje iz makrofaga i monocita,
a sam aktivira T i B limfocite. Nadalje, stimulira lučenje interleukina
6. Postoje dva tipa - a i b. Normalne vrijednosti u serumu/plazmi
su ispod 3.9 pg/ml.
Interleukin-2: pretežno ga izlučuje jedan tip
T-stanica. On je faktor rasta za NK (od engl. "natural
killer")stanice. Stimulira staničnu imunost. Povišene
razine IL-2 su dobar pokazatelj pojave simptoma odbacivanja transplantata
u organizmu primaoca. Određivanje receptora IL-2 dobar je pokazatelj
oporavka nakon operacija karcinoma probavnog trakta i ginekoloških
karcinoma; koncentracije koje se tijekom godine dana nakon operacije
normaliziraju, znak su regresije bolesti. Normalne vrijednosti
su ispod 31.2 pg/ml.
Interleukin-3: faktor rasta za hematopoetske
stanice. Izlučuju ga aktivirani T-limfociti, a sam inducira formiranje
makrofaga, neutrofila i drugih. Također stimulira sekreciju imunoglobulina
iz B-stanica. Promovira rast i razvoj 'mast' stanica.
Ima regenerativnu ulogu kod poremećaja rada koštane srži. Normalne
vrijednosti su ispod 31.3 pg/ml.
Interleukin-4: protuupalni citokin. Srodan je
interleukinu 3, oslobađaju ga aktivirani T-limfociti, a odgovoran
je za humoralni imunološki odgovor (posredovan stvorenim antitijelima
na antigen). Ključnu ulogu ima u proizvodnji imunoglobulina E.
Određuje se u slučajevima alergije i kod infekcije parazitima,
te u autoimunim bolestima i nekim hematološkim poremećajima. Normalne
vrijednosti su ispod 21 pg/ml.
IL 6: upalni, a ponekad i protupalni citokin,
koji djeluje u cijelom organizmu. Glavni je signal kod povrede
stanice i glavni medijator akutnog odgovora na povredu. Proizvode
ga mnogi tipovi stanica. Normalna vrijednost je ispod 28 pg/ml.
IL 8: upalni citokin, a induciraju ga IL-1 i
lipopolisaharidi iz bakterija. Proizvode ga mnogi tipovi stanica.
Odličan je parametar u prisutnoj sepsi, naročito je važan kod
sepse u novorođenčadi jer se javlja prije proteina akutne faze.
Normalna vrijednost je ispod 40 pg/ml.
|
|
INZULIN
Luče
ga beta-stanice Langerhansovih otočića gušterače, a intenzitet
lučenja ima bifazično obilježje. Tijekom prve faze (do 10 minuta)
inzulin se izlučuje iz sekrecijskih granula kao odgovor na stimulaciju
glukozom, a zatim, tijekom par minuta do nekoliko sati traje faza
izlučivanja novostvorenog inzulina. U prvoj fazi inzulin djeluje
na stanice, povećavajući propusnost za glukozu, dok tijekom druge
faze stimulira sintezu proteina i rast stanica. Koncentracija
inzulina u krvi mjeri se u bazalnim uvjetima kao i u funkcionalnim
testovima (GTT).
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike i kontrole liječenja šećerne bolesti
|
|
INZULINU-SLIČAN
ČIMBENIK RASTA I (IGF-I,
engl.
"insulin-like growth factor-I")
Sinteza se odvija u mnogim organima; oko 55% od ukupne koncentracije
je porijeklom iz jetre, ali ga proizvode sva tkiva na koja djeluje
hormon rasta. IGF-I je posrednik djelovanja HR u procesima rasta
i metabolizmu. U serumu je vezan na transportne proteine, od kojih
je najvažniji IGF-BP3.
Određuje se u svrhu:
• Dijagnostike usporenog rasta u djece (nanosomija)
• Praćenja terapije hormonom rasta
• Dijagnostike akromegalije (gigantizma)
• Potvrde uspješnosti kirurškog zahvata (operacija tumora
ili adenoma hipofize)
|
|
KATEKOLAMINI
(adrenalin, noradrenalin i dopamin)
Luči
ih srž nadbubrežne žlijezde na poticaj simpatičkog živčanog sustava.
Sinteza je regulirana enzimima koji su pod djelomičnom kontrolom
adenokortikotropnog hormona (ACTH). U krvi se zadržavaju nekoliko
minuta; najveći dio se metabolizira u produkte koji se izlučuju
mokraćom. Djelovanje katekolamina je usmjereno prema organima
i tkivima kojima upravlja vegetativni živčani sustav (srce, probavni
organi, žlijezde, krvne žile). Koncentracije se određuju u serumu
i u 24-satnoj mokraći.
Osnovne indikacije su:
• Sumnja na feokromocitom, neuroblastom i ganglioneurom
• Ako je izlučivanje u serumu i u urinu dvostruko veće od
normalnog, smatra se da je tumor dokazan.
• Diferencijalna dijagnostika hipertenzije (trajne i paroksizmalne)
|
|
KOLESTEROL
Kolesterol
se u serumu nalazi u dva oblika, kao slobodan i esterificiran
s nezasićenim masnim kiselinama. U zdravih ljudi odnos im je stabilan
(1:2). Sintetizira se u jetri (85%) i crijevnom traktu (12%).
Kolesterol unesen hranom i sintetiziran u crijevima pohranjuje
se u jetri, odakle se izlučuje u krv. U krvi cirkulira uglavnom
u obliku HDL-lipoproteina (lipoproteini velike gustoće) te LDL
(lipoproteini male gustoće). HDL lipoproteini služe za transport
kolesterola iz prefernih tkiva u jetru, čime se sprečava odlaganje
kolesterola na stjenkama arterija. Održavanje dovoljno visoke
koncentracije neophodno je u prevenciji koronarne arterijske bolesti.
U LDL frakciji kolesterol je esterificiran višim masnim kiselinama
(60-70 %). Nastaje iz VLDL (lipoproteina vrlo niske gustoće) i
vjerojatno hilomikrona. Koncentracija LDL kolesterola izravno
je povezana s rizikom aterogeneze. Mjerenje sadržaja kolesterola
u HDL i LDL frakcijama lipoproteina dobilo je na važnosti zbog
procjene aterogenog rizika.
|
|
KORTIZOL
Najveći
dio hormona u krvi (90%) cirkulira vezan za transkortin (CBG,
engl. cortisol-binding globuline), oko 7% je vezano na
albumin, a preostali dio je slobodan i biološki aktivan. Među
najvažnijim metaboličkim učincima kortizola je stimulacija odlaganja
glikogena u jetri, održavanje glukoneogeneze, djelovanje na metabolizam
koštanog tkiva, hematopoezu, mišićnu aktivnost te u funkciji imunološkog
sustava. Lučenje kortizola je promjenjivo tijekom dana, tipični
cirkadijalni ritam pokazuje najviše koncentracije rano ujutro,
a najniže oko ponoći. Kao pojedinačni biokemijski pokazatelj,
jutarnja vrijednost kortizola u serumu može služiti u prvoj procjeni
funkcije kore nadbubrežnih žlijezda. Naravno, ne smije se zanemariti
činjenica da koncentracija kortizola u krvi ne ovisi samo o intenzitetu
sinteze, već i uvjetima koji mogu promijeniti koncentraciju CBG,
razdiobu hormona u cirkulaciji te brzinu metaboličkog i bubrežnog
klirensa. Određivanje koncentracije kortizola u specifičnim funkcionalnim
testovima daje ipak potpuniji odgovor o mehanizmima djelovanja
unutar zajednice hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežnih žlijezda.
To su npr. diurnalni ritam, supresivni test deksametazonom, test
stimulacije s ACTH, test hipoglikemije inducirane inzulinom, test
stimulacije metopironom.
Poremećaji u sintezi kortizola:
• Patološki hipokortizolizam: primarna insuficijencija (autoimune
bolesti, tuberkuloza bubrega, adrenoleukodistrofija, AIDS), sekundarna
adrenalna insuficijencija (smanjena sinteza ACTH)
• Patološki hiperkortizolizam: Cushingov sindrom,
tumori nadbubrežne žlijezde, ostale bolesti (anorexia nervosa,
akutne i kronične sistemske bolesti, adipozitet, povećane koncentracije
estrogenih hormona u krvi)
• Kongenitalna adrenalna hiperplazija (KAH) i adrenogenitalni
sindrom (nemogućnost sinteze kortizola zbog potpunog ili djelomičnog
manjka enzima 21-hidroksilaze)
|
LAMOTRIGIN
(LTG)
Lamotrigin je antiepileptik koji se koristi
kao terapija pri epilepsiji i bipolarnom poremećaju. LTG blokira
potencijal ulaznih vrata natrijskih kanala, čime inhibira patološko
otpuštanje glutamata (aminokiseline koja ima ključnu ulogu u
stvaranju epileptičnih napadaja), kao i glutamatom izazvano
izbijanje akcijskog potencijala. Praćenje terapijskog učinka
LTG važno je kako bi se izbjeglo njegovo toksično djelovanje.
odnosno, utjecaj na ostale antiepileptike.
LTG se brzo i u potpunosti apsorbira iz crijeva, a najvećim
se dijelom izlučuje mokraćom. Vršnu koncentraciju u serumu postiže
otprilike 2,5 sati nakon oralne primjene. Prosječni poluživot
(eliminacija) u zdravih osoba je od 24 do 35 sati, a smanjuje
se na otprilike 14 sati ako se uzima s lijekovima koji induciraju
glukuronidaciju poput karbamazepina i fenitoina. Istovremena
primjena natrijevog valproata povisuje poluživot na otprilike
70 sati.
Napomena:
Lijek se na tržištu nalazi pod nazivima: "Lamictal"
(GlaxoSmithKline), odnosno, "Arvind" (Belupo).
|
|
LUTROPIN
(LH, hormon
luteinizacije) i FOLITROPIN (FSH, hormon stimulacije folikla)
Gonadotropini, LH i FSH, izlučuju se
iz prednjeg režnja hipofize, a neophodni su u regulaciji sinteze
steroidnih hormona u gonadama (jajnici, sjemenici). U žena, FSH
stimulira sazrijevanje folikla u prvom dijelu menstrualnog ciklusa,
odnosno proces spermatogeneze u muškaraca. Glavna uloga LH u žena
fertilne dobi izražena je tijekom formiranja Graafovog folikla
te sinteze estrogena i progesterona u žutom tijelu (corpus luteum)
nakon ovulacije. U muškaraca, LH stimulira sintezu testosterona
u intersticijskim (Leydigovim) stanicama sjemenika (sinonim je
ICSH, engl. interstitial-cell stimulating hormone). Lučenje FSH
u žena regulirano je mehanizmom negativne povratne sprege pomoću
estrogena i inhibina (polipeptid iz gonada). U muškaraca se regulacija
održava dostatnim lučenjem testosterona i inhibina, a poremećaji
u spermatogenezi mogu se odraziti u povećanoj aktivnosti FSH.
Najčešći uzroci poremećene steroidogeneze u jajniku su:
• Poremećaji menstrualnog ciklusa, kao što je oligomenoreja
(smanjeni broj ciklusa), amenoreja (odsutnost ciklusa) te polimenoreja
(skraćeni razmaci između ciklusa). Ovi poremećaji mogu biti primarni,
tj. uzrokovani neodgovarajućom sintezom hormona jajnika ili sekundarni,
zbog nefunkcioniranja osi hipofiza-jajnici.
• Anovulatorni ciklusi i nedostatna sinteza steroida u žutom
tijelu. Izostanak ovulacije dokazuje se na osnovi niske koncentracije
estradiola i progesterona u drugoj polovici menstrualnog ciklusa
(uobičajeno je analizu provesti u luteinskoj fazi).
• Hiperandrogenemija i simptomi hiperandrogenizma (sindrom
policističnih jajnika, hirzutizam, virilizacija). Poremećaji su
praćeni patološki povećanim koncentracijama androgenih hormona,
a često i nedostatnom sintezom estrogena i progestagena.
• Neplodnost: potreban je opsežni dijagnostički pristup
da bi se ustanovilo da li se radi o anovulatornim ciklusima ili
nedovoljnoj sintezi hormona.
• Početak menopauze i klimakterij praćeni su sniženim koncentracijama
hormona jajnika, te porastom aktivnosti gonadotropina u serumu
(najprije FSH, a kasnije i LH).
• Preuranjeni pubertet u djevojčica može biti uzrokovan
prijevremenom stimulacijom sinteze steroida jajnika zbog nefiziološke
funkcije osi hipotalamus-hipofiza.
Ozirom na promjenjivu dinamiku lučenja gonadotropina i hormona
jajnika (estradiola i progesterona) tijekom normalnog menstrualnog
ciklusa za tumačenje nalaza vrlo je bitan podatak o fazi ciklusa
(detaljnije o tome). Ovulacijski
porast LH obično započinje kada je aktivnost LH iznad 20 IU/L,
no u bolesti policističnih jajnika (PCO) karakteristično je da
je LH visok uz normalnu aktivnost FSH (LH:FSH = 1:4). Stoga povećana
aktivnost LH u ranoj folikularnoj fazi ciklusa u žena s PCO ima
značajniju dijagnostičku vrijednost, nego aktivnost određena u
ovulacijskoj fazi ciklusa.
|
|
MIJELOPEROKSIDAZA
(MPO)
MPO
je enzim u primarnim granulama neutrofilnih leukocita. Taj je
kompleks toksičan za mikroorganizme, a može biti toksičan i za
vlastite stanice. Pokazatelj je neutrofilne aktivacije kod infekcijom
inducirane astme, miješanom tipu astme i kroničnom bronhitisu.
|
|
MIKROALBUMINI
Ovom
semikvantitativnom metodom određuju se koncentracije mikroalbumina
u jednoj porciji mokraće. Rezultat se izražava kao omjer mokroalbumin/kreatinin.
Mikroalbumini se određuju kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa
I (inzulin ovisna) i tipa II (neovisna o inzulinu). Bolesnici
koji boluju od šećerne bolesti imaju povećani rizik oštećenja
bubrega. Mikroalbuminurija je najraniji stadij dijabetičke nefropatije.
Dijabetička nefropatija je vodeći uzrok potrebe za dijalizom i/ili
transplantacijom bubrega (30-40%).
|
|
PARATHORMON
(paratireoidni hormon, PTH)
Ispod
i iznad svakog režnja štitnjače nalaze se četiri paratireoidne
žlijezde u kojima se odvija sinteza PTH. Dinamika lučenja je u
ovisnosti s koncentracijom kalcija u cirkulaciji. Povećano lučenje
PTH izaziva porast koncentracije kalcija u krvi kao i pad koncentracije
anorganskih fosfata. Mjesta djelovanja PTH su: kosti (aktivira
osteoklaste, mobilizira kalcij, potiče razgradnju kolagena), bubrezi
(aktivira bubrežni enzim odgovoran za sintezu aktivnog oblika
vitamina D) i crijevna mukoza (pomoću 1,25-(OH)2D vitamina pospješuje
apsorpciju kalcija, magnezija i fosfata). Mjerenje koncentracije
PTH ima klinički značaj u dijagnostici bolesti i poremećaja metabolizma
kalcija:
• Dijagnostika primarnog hiperparatireoidizma uzrokovanog
hiperplazijom ili adenomom paratireoidnih žlijezda
• Lociranje PTH adenoma mjerenjem koncentracije PTH u venama
vrata (“sampling”)
• Praćenje uspješnosti operacije adenoma, intraoperativnom
analizom PTH
• Dijagnostika sekundarnog uzroka hiperkalcemije (povišena
koncentracija PTH zbog nedostatnog unosa kalcija i/ili manjka
D-vitamina u stanjima bubrežne insuficijencije ili sindromu malapsorcije)
• Dijagnostika paraneoplastičnog sindroma u kojem je uzrok
hiperkalcemije vezan uz sekreciju PTH-sličnog tumorskog faktora
(pseudo hiperparatireoidizam)
• Dijagnostika hipoparatiroidizma (primarni – idiopatski,
odnosno sekundarni: sarkoidoza, intoksikacija vitaminom D, hipertireoza,
metastaze na kostima)
|
|
PROGESTERON
(P)
Najvažniji gestagen; glavnina sinteze
se odvija pod kontrolom LH, u žutom tijelu nastalom nakon ovulacije.
Tijekom menstrualnog ciklusa, vršna vrijednost se dostiže sredinom
luteinske faze (oko 21. dana menstrualnog ciklusa). Manje količine
ovog hormona sintetiziraju se u kori nadbubrežnih žlijezda.
Indikacija za određivanje koncentracije progesterona ovisi o fazi
menstrualnog ciklusa (detaljnije
o tome). Određivanje koncentracije u luteinskoj fazi može
dobro potvrditi ovulaciju i funkcionalno žuto tijelo. U trudnoći
sinteza progesterona raste, posebno nakon 8. tjedna, kada posteljica
preuzima dominantnu ulogu u sintezi progesterona.
Osnovne indikacije za određivanje koncentracije su:
• Dokazivanje ovulacije (sinteza započinje nakon ovulacije
pod utjecajem LH)
• Procjena funkcije žutog tijela (vršne koncentracije očekuju
se oko 21. dana ciklusa)
• U dječjoj dobi, ukoliko postoji sumnja na enzimski defekt
20-22 dezmolaze (posljedica je nemogućnost sinteze progesterona),
odnosno defekt 17a-hidroksilaze ili 17-20 dezmolaze (povišena
koncentracija progesterona, kao prekursora u reakcijama kataliziranim
ovim enzimima
|
17-alfa-HIDROKSI-PROGESTERON
(17OHP)
Ovaj
hormon je važni prekursor u nizu enzimski reguliranih reakcija
tijekom sinteze kortizola i androgena u kori nadbubrežnih žlijezdi.
Nedostatak ili smanjena aktivnost nekog enzima koji sudjeluje
u pretvorbi 17OHP u konačne adrenalne steroide uzrokuje njegovo
nagomilavanje u žlijezdi, odnosno, u cirkulaciji. Najčešće se
radi o nedostatku enzima 21-hidroksilaze ili 11-hidroksilaze.
Posljedica je nemogućnost sinteze kortizola. Obzirom da u zoni
fasciculati (sinteza glukokortikoida) i zoni glomerulosi
(sinteza mineralokortikoida) postoje izooblici ovih enzima, bolest
može istodobno prouzročiti i nedostatak aldosterona, što ima za
posljedicu gubitak soli (natrija) iz organizma. Bolest se otkriva
prenatalno ukoliko je od ranije poznata obiteljska anamneza ili
postnatalno, zbog fenotipskih promjena na spolovilu novorođenčeta,
izazvanih prekomjernom sintezom androgena u promijenjenoj adrenalnoj
steroidogenezi.
|
|
PROLAKTIN
(PRL)
Sinteza
se odvija u prednjem režnju hipofize, a regulirana je hipotalamičkim
peptidima (PIH, engl. "prolactin inhibiting hormone"
i PRF, engl. "prolactin releasing factor").
Fiziološka hiperprolaktinemija postoji tijekom trudnoće i perioda
laktacije. Manje varijacije koncentracija mogu se zamijetiti i
u zdravih žena tijekom dana, u stresnim situacijama, nakon pregleda
dojki i ginekološkog pregleda. Prolazni porast koncentracija može
se ustanoviti u menstrualnom ciklusu (oko ovulacije), ali nema
kliničku važnost. Uzimanje lijekova, kao što su neka antidepresivna
sredstva, antihistaminici, oralna kontracepcija i estrogeni, mogu
biti uzrokom farmakološki izazvane hiperprolaktinemije.
Indikacije za određivanje koncentracije PRL su:
• Ispitivanja uzroka galaktoreje izvan laktacijskog perioda
• Diferencijalna dijagnostika amenoreje i steriliteta u
žena
• Poremećaji spermiogeneze i impotencija u muškaraca
• Dijagnostika prolaktinskog tumora adenohipofize
Koncentracije se određuju u bazalnim uvjetima (7-9 sati ujutro),
ali i u funkcionalnim testovima stimulacije ili supresije.
|
|
RENIN
Renin je enzim čija sinteza se odvija u jukstaglomerularnim stanicama
bubrega, ali u manjim količinama i u mozgu, srcu i glatkim mišićima
arterija. U cirkulaciji se nalazi u dva oblika, kao prorenin (enzimski
inaktivan) i kao aktivni renin.
Supstrat za renin je angiotenzinogen koji se prevodi u biološki
inaktivni angiotenzin I, a taj dalje u angiotenzin II pomoću angiotenzin-konvertirajućeg
enzima (ACE). Renin, angiotenzin (I i II) i aldosteron čine sustav
(RAA). Renin je pokazatelj aktivnosti cijelog sistema. Konačni
proizvod sustava, angiotenzin II, djeluje vazokonstrikcijski te
potiče reapsorpciju natrija i vode u tubulima bubrega, direktno
i posredstvom aldosterona. Angiotenzin II i aldosteron djeluju
na različitim dijelovima bubrežnih tubula. Sekrecija renina se
povećava kada je nizak krvni tlak u arteriolama ali i simpatičkom
stimulacijom (npr. u stresu, stanju šoka, nakon gubitka tjelesnih
tekućina, uzimanja diuretika, u bolesnika sa stenozom renalne
arterije).
Indikacije za mjerenje koncentracije renina su:
• Dijagnostika i liječenje bolesnika s hipertenzijom uzrokovanom
renalnom stenozom ili s renovaskularnom hipertenzijom
• Diferencijalna dijagnostika primarnog i sekundarnog hiperaldosteronizma
• Kontrola liječenja kortikosteroidima u bolesnika s adrenalnom
insuficijencijom
|
|
SEROTONIN
(5-hidroksitriptamin)
Nalazi
se u mnogim tkivima, ali se znatnije koncentracije mogu naći u
sluzokoži crijeva, gdje pobuđuje peristaltiku te u trombocitima,
iz kojih prelaze u serum tijekom procesa zgrušavanja krvi. Određivanje
koncentracije serotonina u serumu ima dijagnostičku važnost kod
dokazivanja karcinoidnog tumora ili kod karcinoidnog sindroma
(abdominalni tumori koji razvijaju simptome poput karcinoidnog
tumora).
|
|
TESTOSTERON
(T)
U
muškaraca se sinteza odvija u Leydigovim stanicama testisa pod
kontrolom LH. U žena se znatno manja količina sintetizira u granuloza
stanicama folikla te, u oba spola, u kori nadbubrežnih žlijezda.
U krvi se nalazi oko 2% slobodnog testosterona, a preostali dio
vezan je na bjelančevine albumin i globulin ("SHBG").
Određuje se u svrhu:
• Procjene testikularne aktivnosti u muškaraca (maksimalna
sinteza testosterona očekuje se u dobi od 15 do 25 godina života)
• Kontrole nastupanja puberteta u dječaka kada započinje
stimulacija sinteze u intersticijskim stanicama testisa
• Dijagnoze i praćenja liječenja hiperandrogenemije i/ili
hirzutizma u žena, sindroma policističnih jajnika - PCO i kongenitalne
adrenalne hiperplazije. Poremećaji su praćeni povećanim koncentracijama
testosterona (ukupnog i slobodnog) kao i omjerom koncentracija
LH/FSH > 2 (nije održan mehanizam povratne sprege)
|
|
TIREOTROPNI
HORMON (TSH, tireotropin, engl. "thyroid stimulating
hormone")
Izlučuje
se iz prednjeg režnja hipofize pod kontrolom tireoliberina (TRH,
engl. "thyrotropin releasing hormone") iz hipotalamusa.
Sinteza i lučenje također ovise o količini cirkulirajućih hormona
štitnjače (ukupnih i slobodnih) te njihovoj raspoloživosti u ciljnjim
tkivima. Indikacije za određivanje koncentracije TSH su:
• Dijagnostika primarne hipo- i hipertireoze
• Dijagnostika sekundarne hipotireoze (uz određivanje koncentracije
T4 ili FT4)
• Kontrola učinka terapije preparatima hormona T4
• Stanja latentne hipertireoze (npr. toksični adenomi štitnjače)
• Probir kongenitalne hipotireoze u novorođenčadi
Koncentracije TSH odreduju se u bazalnim uvjetima (7-9 sati ujutro),
a po potrebi i u testu stimulacije uz TRH (intravenski).
|
|
TIROKSIN
- T4 (ukupni i slobodni) i TRIJODTIRONIN - T3 (ukupni i slobodni)
Hormoni
tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) sintetiziraju se i izlučuju
iz štitnjače pod djelovanjem tireotropnog hormona TSH. Stanje
normalnog lučenje hormona štitnjače naziva se eutireoza. Oni se
u cirkulaciji nalaze u slobodnom obliku, kao FT3 i FT4 (engl.
free – slobodan), ili vezani na transportne proteine. Koncentracija
T4 u serumu je pokazatelj ukupne sinteze u štitnjači, dok je FT4
istovremeno pokazatelj intenziteta lučenja T4 iz štitnjače, periferne
pretvorbe T4 u T3 (oko 80 % T3 nastaje dejodinacijom T4 u perifernim
tkivima), kao i eliminacije hormona u daljnjem metabolizmu. Hormoni
T4 i T3 u krvi cirkuliraju vezani na proteinske nosače (99.95%),
ali su samo u slobodnom obliku, kao FT3 i FT4, metabolički aktivni.
Određivanjem T4 i T3 mjeri se ukupna koncentracija vezanih i slobodnih
hormona štitnjače.
Najčešće indikacije za određivanje koncentracija
T4 i T3 su:
• Dijagnostika primarne hipotireoze, tj. smanjene sinteze
i lučenja, kao i hipertireoze, povećane sinteze i lučenja hormona
štitnjače
• Dijagnostika funkcionalnih poremećaja u radu štitnjače
tijekom pojedinih životnih razdoblja (trudnoća, postporođajno
razdoblje, djetinjstvo, starost)
• Dijagnostika eutireoidne guše (hipertrofija štitnjače
uzrokovana nedostatnim unosom joda)
Najčešće indikacije za određivanje koncentracije
FT4 i FT3 su:
• Dijagnostika primarne hipotireoze, tj. smanjene sinteze
i lučenja, kao i hipertireoze, povećane sinteze i lučenja hormona
štitnjače
• Sumnja na povećanu (smanjenu) ekstratireoidnu pretvorbu
T4 u T3
• Sumnja na promijenjene koncentracije proteinskih nosača
hormona štitnjače u krvi
|
|
TRIPTAZE
Najviše
mastocitnih stanica koje sadrže enzim triptazu ima u mukozi i
submukozi. Nađene su dvije supklase triptaza alfa i beta,
koje se nalaze u cirkulaciji.
Najčešće se određuje u dijagnostici:
• Anafilakse
• Alergijskog
rinitisa
• Sistemske
mastocitoze
|
VANILIL-MANDELIČNA
KISELINA (VMA)
VMA je metabolički produkt katekolamina.
Određuje se u svrhu dokazivanja tumora feokromocitoma, ganglioneuroma
i neuroblastoma, u najranijoj fazi bolesti. Dvostruko veća koncentracija
u 24-satnoj mokraći siguran je dokaz prisutnosti tumora. Umjereno
povećane koncentracije mogu se javiti u slučajevima primarne hipertenzije.
|
|
|
 |